Švedska uprava za obrambeni materijal i multinacionalna tvrtka BAE Systems Bofors poduzeli su tijekom pariškog sajma Eurosatory prvi korak za uspostavu dodatne topničke bitnice u skladu s aktualnom švedskom obrambenom strategijom koja traje do 2025. godine, objavio je dobro informirani portal Defense News.

Skandinavska država, koja je sa susjednom Finskom nedavno izrazila želju za ulaskom u NATO zbog sve većih ruskih prijetnji, prvi je kupac sustava Archer, a BAE je nedavno završio isporuku prvih 48 primjeraka koji se u švedskoj vojsci koriste unazad pet godina. Archer je prošlog tjedna izabran kao jedan od dva kandidata na natjecanju za novu mobilnu haubicu u švicarskoj vojsci, a jedna, zasad neimenovana zemlja, također je pokazala interes za sustav kojim bi zamijenila svoju zastarjelu američku haubicu temeljenu na platformi M109. Kako M109 koristi četrdesetak zemalja u svijetu, teško je procijeniti o kome je točno riječ.

Američka vojska također je nedavno procijenila sustav Archer na poligonu Yuma u Novom Meksiku i to u nastojanju da identificira najadekvatniju mobilnu haubicu od 155 milimetara za rješavanje hitnih operativnih potreba izvan Europe. Uz Archer, Amerikanci su testirali Nexterovu haubicu Caesar s pogonom na šest kotača, Elbitov autonomni sustav Iron Sabre te sustav Nora B-52 iz srpskog Yugoimporta.

U klasi s najboljima

Nakon procjene američka je vojska navodno smanjila odabir na dva sustava iz spomenutog skupa, ali još uvijek testira kakvu mješavinu moderniziranog topništva želi kao dio budućih topničkih postrojbi. S druge strane postoje naznake da aktualni proračun američke vojske ne dopušta nabavu mobilnih haubica kalibra 155 milimetara kao što je Archer.

Za Archer je svojedobno bila zainteresirana i Hrvatska vojska te je njime namjeravala zamijeniti sustave 2S1 Gvozdika, koji su bili pri kraju životnog ciklusa, ali je zbog ekonomske krize između 2008. i 2012. odgođena odluka o novom topničkom sustavu. MORH je na kraju odabralo jeftinije sustave PzH 2000 iz njemačkih vojnih viškova koji su ušli u službu između 2015. i 2016.

Archer je projekt nastao 1995. kao ranija studija za samohodni sustav baziran na švedskoj haubici FM-77. Prema navodima stručnjaka, može se svrstati u istu klasu haubica poput Nexterovog Caesara, Denelovog G6, odnosno Soltamovog Rascala. Razvile su ga zajednički tvrtke BAE Systems i Bofors AG i to na temelju BAE Systemsovog topa FH77-B055 i kamiona Volvo a30d 6X6, a koji osigurava visoku razinu terenske prohodnosti. Uz moćan top, samohotka je naoružana Kongsbergovim daljinski upravljivim oružanim sustavom M151 Protector kalibra 12,7 milimetara.

Spreman za djelovanje u pola minute

Osnovni borbeni komplet sastoji se od 21 granate, a maksimalna paljba u minuti iznosi do devet granata. Sustav sa standardnim granatama ima domet od 40 kilometara te se povećava do 60 kilometara ako se koriste GPS-om navođene granate tipa M982 Excalibur.

Sustav Archer je automatiziran i može biti spreman za djelovanje u roku od 30 sekundi po dolasku na paljbeni položaj. Četveročlanu posadu, koja se sastoji od vozača i tri operatera, štiti balistička, protuminska i NBO zaštita, a cijeli sustav je težak 30 tona. Operativni radijus iznosi mu 500 kilometara, a može se prevesti transportnim avionom tipa Airbus A400M Atlas. Maksimalna brzina kretanja iznosi 70 kilometara i osigurava je turbodizelski motor snage 340 konjskih snaga.

Zanimljivo je to da je Švedska još ranije kupila 24 Archera od kojih je Norveška odustala zbog kašnjenja isporuke pa je na koncu naručila sustave južnokorejske sustave K9 Thunder.