Ministarstvo vanjskih poslova Bugarske ocijenilo je nedavno objavljeni ruski dokumentarac ''Jedna vjera, jedan jezik'' redateljice Elene Mironenko provokacijom koja pokušava izbrisati Bugarsku s mape pismenosti. Bugarska je, naime, reagirala jer ruski dokumentarac tvrdi da Sveti Ćiril i Metod te njihovi učenici nemaju veze s Bugarskom, odnosno da su braća sveci Makedonci u kojoj je i nastala ćirilica. Rusija se putem svojeg veleposlanstva u Bugarskoj opravdala da nema nikakve veze s filmom koji je, kako ističe, tek subjektivna interpretacija niza povijesnih događaja koji ne odgovaraju službenoj ruskoj historiografiji.

Službena Sofija smatra kako film nije znanstveno utemeljen i da je povijesno razdoblje koje prikazuje život braće svetaca, koji su prijevodom liturgijskih i biblijskih knjiga postavili temelje slavenske pismenosti, potpuno pogrešno protumačeno. Zbog, kako ističe Sofija, pogrešnog predstavljanja ili namjernog izostavljanja fundamentalnih činjenica u filmu, bugarsko ministarstvo vanjskih poslova podsjeća da su u okviru Zajedničke multidisciplinarne stručne komisije za povijesna i obrazovna pitanja Bugarska i Sjeverna Makedonija postigle dogovor o povijesnim osobama i događajima zajedničke povijesti dviju država.

Prema tom dogovoru, Sveti Ćiril i Metod, Sveti Kliment, Sveti Naum i drugi "odobreni" su od vlada obiju država, naglašavaju Bugari podsjetivši da su braća Ćiril i Metod apostoli Slavena i suzaštitnici Europe koje je za svece proglasila i Katolička crkva, dok su ohridski sveci Kliment i Naum učenici braće i slavenski prosvjetitelji koji su podjednako slavljeni u Sjevernoj Makedoniji i Bugarskoj. No Rusija zna kako se Makedonci i Bugari istovremeno spore oko prošlosti, identiteta etničkih Makedonaca i pitanja makedonske manjine u Bugarskoj pa je Sofija tim povodom izrazila nadu da ovakve provokacije ne uključuju izravne ili neizravne treće strane te kako one nemaju za cilj stvoriti podjele i da u budućnosti neće biti svjedoci ovakvih slučajeva.

Balkan kao središte novačenja za 'rusku stvar'

Diplomatski uvijena ocjena da Moskva pokušava destabilizirati NATO, a dijelom i EU, dolazi u trenutku kad su odnosi Rusije i Zapada na razini ključanja zbog ruskog gomilanja vojnika u blizini Ukrajine. Moskva je, valja podsjetiti, svim snagama pokušavala zaustaviti članstvo Sjeverne Makedonije u NATO-u jer joj se utjecaj, nakon primanja Crne Gore u taj obrambeni savez Zapada, zadržao samo na Srbiji i Republici Srpskoj. U vojno-strateškom smislu nazočnost NATO-ovih snaga na širem prostoru Balkana ne znači posebno pojačavanje prijetnje za Moskvu budući da su Rumunjska i Bugarska već pozicionirane mnogo bliže ruskom teritoriju, ali istodobno može biti geostrateški as u rukavu koji može uzdrmati Zapad iznutra.

Moskva, smatraju analitičari, namjerava održavati uporišta na Balkanu kojima može utjecati na odluke o strateškim pitanjima od neposredne važnosti za Rusiju, dok pitanja poput ekonomskih interesa i povijesnih veza s Južnim Slavenima ili pojedinim pravoslavnim narodima igraju tek sporednu ulogu. Rusija, naime, vidi Balkan kao ranjivu periferiju Europe u kojoj Moskva može novačiti pristaše i povećati svoju prednost u odnosu na Zapad zlouporabljujući balkanske slabosti poput nacionalizama.

Rusija upravo takve odnose već dulje vrijeme gaji s Bugarskom iako je ona članica NATO saveza od 2004., a Europske unije od 2007. Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane pojašnjava kako je Bugarska zbog svoje geopolitičke pozicije, ali i zbog duhovne i kulturološke bliskosti i povezanosti s Rusijom, ''pozvana'' da kao posrednik ublaži sve sporove između Rusije i Zapada.

Zanimljivo je da većina Bugara podržava posredničku ulogu Sofije koja pokušava pronaći ravnotežu između obaveza prema NATO-u i EU te tradicionalnih emocija i simpatija prema slavenskoj braći sa sjevera. Treba istaknuti da je Bugarska, kao članica NATO-a, odgovorna za 354 kilometara istočne granice NATO-a na Crnom moru koja je udaljena od Krima manje od 500 kilometara. Ta se granica naslanja na područje koje kontroliraju ruska crnomorska flota i koju iz zraka nadgledaju ruski borbeni zrakoplovi pa je Bugarskoj u skladu s ulogama u vojnom savezu dodijeljeno motrenje tog područja.

Ruski trojanski konj u institucijama Zapada

Rusima je u Bugarskoj do nedavnih parlamentarnih izbora išao na ruku sada već bivši bugarski premijer Bojko Borisov kojeg su pojedini analitičari nazivali ruskim trojanskim konjem u NATO-u i EU. Borisov, koji je u travnju 2021. odstupio s dužnosti nakon slabog rezultata njegove stranke desnog centra GERB, smatrao se ''ruskim čovjekom'' kojeg su formirale ruske tajne službe, čime su dobile kontrolu nad sigurnosno-obavještajnim i obrambenim sustavom Bugarske, ali i imale nesmetan ulaz u ključne institucije Zapada. Stoga ne čudi da Moskva, nakon što je Borisova zamijenio centrist Kiril Petkov, koji je školovan na američkom Harvardu i koji je najavio produbljenje odnosa s NATO-om i EU, poteže naizgled bezazlene provokativne poteze iz sjene u cilju destabilizacije.

Treba istaknuti da se Bugarska nalazi u paradoksalnoj poziciji balansiranja između Zapada i Rusije jer Moskva u potpunosti kontrolira bugarske izvore energije, dok bugarski oligarsi istodobno brane ruske gospodarske i strateške interese unutar ključnih zapadnih institucija. Stoga ne čudi posvećenost ruskog predsjednika Vladimira Putina prema Bugarskoj, za koju u svakoj prilici ističe da je bliska Rusiji, koja s tom zemljom namjerava razvijati veze na svim kolosijecima.

Riječ je, ističe ljubljanski IFIMES, o samo dva kolosijeka – Južnim tokom, odnosno Balkanskim tokom, plinskim instrumentom ruske vanjske politike u regiji i činjenicom kako se Sofija unutar članstva u institucijama Zapada redovito zauzima za nesankcioniranje Rusije, ali i protivi raspoređivanjem NATO snaga u Bugarskoj zbog aktualne ukrajinske krize. Stoga je Bugarska pogodan teren za tajne operacije Kremlja koji je itekako svjestan proruskog usmjerenja među bugarskim političkim elitama i sentimenta među običnim Bugarima.