Vidmarović je mišljenja da se iz posjeta Xi Jinpinga Rusiji rađa puno strahova i da imamo novu podjelu u svijetu.

'Na Zapadu više značenja pridaju tom posjetu nego što to rade u Kini, a u Moskvi je to velika stvar. No to ne označava prekretnicu, sam početak invazije bila je prekretnica. Sad imamo predsjednika nuklearne države koji je na međunarodnoj tjeralici, traži se živ ili mrtav, a s druge strane imamo predsjednika nuklearne zemlje koja je najveća konkurencija SAD-u i sad se tu rađa puno interpretacija i strahova', rekao je Vidmarović za N1.

Kaže da se iz svega vidi da Kina i njeno vodstvo više uopće ne gledaju na to što se govori na Zapadu i kakva je politika SAD-a ili međunarodne zajednice prema nekome.

'To je izlazak Kine iz ormara i sad ona zauzima posve drugačiji položaj. Kina odlučuje uzimati više odgovornosti i hrabrija je u tome. To je ta potvrda nove dinamike i nove podjele u svijetu na globalni jug, koji je većinski neutralan i pragmatičan, i na Zapad.'

Vidmarović navodi da SAD strahuje da će američka hegemonija u tehnologiji, ekonomiji i vojsci te općenito doseg američke moći biti narušeni kineskim rastom. Osvrnuo se i na zapadne težnje kada je u pitanju odnos Kine i Rusije te na kineski prijedlog mirovnog sporazuma.

Kazao je da tih 12 točaka nije plan za mir, već obznana stava o nečemu, to je kineski stav koji je jasan i rezimiranje je kineske vanjske politike. 'Zapad je to odbacio, Rusija je isto skeptična. Jedina zemlja koja to nije odbacila je Ukrajina', naveo je, dodavši da sada Rusija pokazuje da je spremna razgovarati jer nema izbora, jer je to kineski stav, a Kina je glavni oslonac i partner Rusiji, stoga Putin nije u poziciju da Xiju kaže 'ne'.

'Poziciju mijenja i SAD. Blinken govori da se Kini ne smije vjerovati, a Kirby kaže da bi bilo kakav mir, razgovor o primirju, bio neprihvatljiv za SAD jer bi to ratificiralo rusku invaziju i aneksiju. Sad SAD nervozno nastupa kao strana koja nije zainteresirana jer bi to potvrdilo kinesku moć i ulogu medijatora, tako da živimo u nezgodnim vremenima.'

Kini se inputira da potpuno podržava Rusiju, ali kad kaže da poštuje načelo teritorijalnog suvereniteta, to pokazuje da ne podržava rusku agresiju. 'Ne osuđuje to kao Zapad, ali ne podržava.'

Osvrnuo se i na moguću eskalaciju sukoba, navodeći da se nakon Drugog svjetskog rata pokazalo da lideri nuklearnih velesila, kad dođu do ruba, znaju stati.

'Nitko ne želi prihvatiti ništa, početne su pozicije neprihvatljive. Sad imamo i međunarodnu tjeralicu pa su mogućnosti za pregovore jako smanjene. Zatvaraju se vrata pregovorima i ovo može dugo trajati. Sve miriše na eskalaciju koja može biti rapidna, a može biti spora, tinjajuća, do ljeta ili kraja godine', navodi Vidmarović.

Objasnio je i zbog čega bi se konkretno SAD izravno uključio u sukob u Ukrajini.

'SAD bi se uključio ako bi bile iscrpljene sve mogućnosti, kada bi procijenili da Ukrajina gubi i da se na račun gubitka nešto drastično mijenja u svijetu i Europi, kad bi Washington procijenio da je sigurnost SAD-a pod prijetnjom, onda bi se uključio sudjelovanjem na terenu i opet bi to bilo odmjereno, a Rusija to ne bi odjednom procijenila kao veliku eskalaciju. Dakle postoji gradacija jer nitko nije suicidalan', zaključio je Vidmarović.