Nakon što se Egipat uspio riješiti diktature Hosnija Mubaraka, na demokratskim predsjedničkim izborima odabrao je islamističkog predsjednika Muhameda Mursija, misleći da će u njemu naći partnera koji će napokon egipatske nacionalne interese, sigurnost i stabilnost zemlje postaviti iznad svih drugih, osobnih, vjerskih odnosno stranačkih interesa. Međutim, ubrzo su shvatili da politički islam nije smjer kojim žele ići. Egipćani su se našli u dvojbi: poštivati demokratske procese i trpjeti represiju koju im je ta proceduralna demokracija donijela, ili joj stati na kraj prije nego postane prekasno. Odvažili su se na ovo drugo, doduše, uz pomoć vojne intervencije.

'Nema političke uloge vojske... To je potpuno suprotno od vojnog udara', uvjeravao je egipatski ministar vanjskih poslova Muhamed Kamel Amr u telefonskom razgovoru državnog tajnika SAD-a Johna Kerryja, istaknuvši da je već napravljen plan za održavanje novih izbora.

A kako na cijelu tu situaciju gledaju Egipćani?

'Ne znam što zapadni mediji govore o onome što se sada događa u Egiptu, ali svi trebaju znati da smo srušili luđački režim, doslovno luđački, s imperijalističkim namjerama. Ovo je prvi put da su sve institucije bile ujedinjene: vojska, policija, sudstvo, mediji, mladi, crkva, sunitsko sveučilište Al-Azhar, oporba i, iznad svega, svi ljudi, osim, naravno, Muslimanskog bratstva i njihovih pristaša', kazala je za tportal Rania Salah Seddik, 31-godišnjakinja iz Kaira, magistra iz područja javnih politika koja upravo radi na projektu oživljavanja tradicionalnih egipatskih obrta i rukotvorina.

Seddik je dodala kako je 'vojska napokon poslušala zahtjeve ljudi i obavila svoj posao'.

'Vojska je konačno postala predstavnik naroda. Sad mogu reći da imamo pravu državu s patriotskom vojskom. Napokon smo napravili svoje prve korake prema građanskoj državi', zaključila je Seddik.