Osim podataka o službenim automobilima i korištenju službenih kartica, Vlada je konačno odgovorila i na pitanje HDZ-ovog Gorana Marića o prodaji rezervi zlata koje je Hrvatska dobila kao nasljednica SFRJ. Vlada je objasnila kako je zlato prodano 2001., i to za gotovo 280 dolara po unci
Što se dogodilo s hrvatskim zlatom iz SFRJ, interesiralo je HDZ-ovog Gordana Marića, no odgovor je dobio tek danas. 'Bivša SFRJ imala je 54,5 tona monetarnog zlata čistoće 99,99 posto. Od toga je 46 tona zlatnih poluga bilo deponirano u BIS-u u Baselu u Švicarskoj, a 8,5 tona u Beogradu. Po kriteriju za raspodjelu koji je odredio MMF, uz suglasnost svih država nastalih raspadom SFRJ, Hrvatskoj je pripalo 28,49 posto čistog monetarnog zlata, odnosno ukupno 15,5 tona (13,1 tona deponirana u Baselu i 2,4 tone deponirane u Beogradu)', podsjeća u svom pitanju Marić.
Međutim, prema informacijama HNB-a, Hrvatska je prodala svoj udio zlata zbog čega je Marić premijeru Milanoviću postavio opsežno pitanje, o kojem je tportal već pisao.
U odgovoru Vlada je otkrila detalje prodaje zlata. Sredinom travnja 2001., Hrvatska je nakon postignutog sporazuma o podjeli dijela imovine bivše SFRJ, pohranjenog u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS), postala vlasnica 13,127 tona zlata, objašnjavaju u Vladi.
Dio tog zlata bio je pohranjen u fizičkom obliku u Švicarskoj narodnoj banci, a dio se nalazio na računima nelociranog zlata, odnosno onog kojim se trguje u nematerijalnom obliku.
'Budući da zlato na navedenim računima (po viđenju) ne nosi nikakav prinos, Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a kontaktirala je Swiss National Bank, BIS i Bank of England te komercijalne banke (Credit Suisse FB, UBS, Deutsche bank i Rabobank) s namjerom plasiranja zlata u kratkoročne depozite. Kako se tržište depozita zlata nalazi u Londonu, zlato locirano u New Yorku i Bernu premješteno je u London te se sa zlatom lociranim u Londonu deponiralo kod BIS-a na rok od dva mjeseca. Na taj je način po dospijeću depozita sve zlato HNB trebalo biti locirano u Londonu', obrazlažu u Vladi.
Depoziti u zlatu plasirani su u dva navrata po ukupno tri iznosa, sa istim datumom dospijeća, 25. rujna 2001. Prvo je dan depozit sa računa u Londonu, a zbog potrebne najave izvršenja transakcije zlato sa računa u Bernu i New Yorku imalo je datum namirenja tri radna dana kasnije. Kamata na plasirane zlatne depozite obračunata je u dolarima po cijeni koja je bila aktualna na dan ugovaranja transakcija 20. srpnja 2001. godine, 268,10
dolara za uncu, a po dospijeću je isplaćena na dolarski račun HNB na FED-u.
'Dana 22. kolovoza 2001., donijeta je odluka o prodaji zlata iz portfelja međunarodnih pričuva s forward valutom 25. rujna 2001., kada su dospijevali depoziti deponirani kod BIS-a. Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a je, uz prethodnu analizu, predložila da se za donji limit prodaje postavi cijena od 276 dolara po unci. Ta je cijena osiguravala prinos u razdoblju držanja zlata od preko pet posto, što je, s obzirom na kamate dolarskog tržišta novca koje su se u tom razdoblju nalazile na razini nižoj od četiri posto, predstavljalo zadovoljavajući prinos', objašnjavaju u Banskim dvorima.
Napominju da portfelj HNB nije bio zaštićen u slučaju pada cijene zlata. 'Naime cijena zlata ima volatilnost bitno višu od okvira unutar kojeg se nalaze sve ostale investicije međunarodnih pričuva HNB-a, a prinos zlata u bilo kojem razdoblju može biti i negativan', kažu u Vladi.
Osim toga, Vlada objašnjava kako eventualna dobit ostvarena mogućim porastom cijene zlata ide direktno u Kapital HNB-a i nije uplativa u državni proračun, dok se zarada po kuponima i kamatama na depozite te obveznice, kao i realizirana zarada po ulaganjima u instrumente s fiksnim prinosom može uplatiti u državni proračun.
Zlato je prodano BIS-u s datumom 25. rujna 2001., a prodajna je cijena iznosila 277,78 dolara za uncu. Prinos na ukupan iznos zlata (422.027,985 unci, tj. 13,127 tona) od 13. lipnja do 25. rujna 2001., iznosio je 7,44 posto na godišnjoj razini. Ukupna nominalna zarada, uključujući i kamatu na zlatni depozit, iznosila je 2,37 milijuna dolara', stoji u odgovoru Vlade.
Usto, Hrvatskoj je u procesu sukcesije osim monetarnog zlata, temeljem dokumenata potpisanih u lipnju 2004. i svibnju 2005., pripao i 23-postotni udio u zlatu koje je bilo pohranjeno kod središnje banke Francuske i poslovne banke Credit Suisse Zurich. To je zlato pak prodano po nalogu Ministarstva financija.
'Prodaja zlata obavljena je 29. studenoga 2005., i to: 42.494,396 unca zlata prodano je za 21.058.098 USD po cijeni od 495,55 USD te 20.350,758 unca za 10.096.011 USD po cijeni 496,1 USD. Prodajom tog zlata Republika Hrvatska ostvarila je ukupno 31.154.109 USD. Sredstva dobivena tom prodajom prenesena su na poseban devizni račun državnog proračuna koji se vodi kod HNB-a, u skladu s Protokolom o provedbi Rezolucija broj 19 i broj 21 Odbora za raspodjelu financijske imovine i obveza bivše SFRJ iz Aneksa C Ugovora o pitanjima sukcesije potpisanim 19. listopada 2005. između Ministarstva financija i HNB-a, a prema Zaključku Vlade Republike Hrvatske donesenom na sjednici Vlade Republike Hrvatske održanoj 22. rujna 2005. godini', odgovorili su u Vladi.
Ostale detalje o prodaji zlata možete pročitati OVDJE.
