Prema starim zakonskim odredbama sud je mogao donijeti presudu za klevetu i kad se nije znalo je li iznesena tvrdnja neistinita, dok su prema pozitivnom zakonskom rješenju takve situacije obuhvaćene sramoćenjem. Kazneno djelo sramoćenja, kako pojašnjavaju u Ministartsvu pravosuđa, obuhvaća one slučajeve koji su ranije neopravdano tretirani kao kleveta, dok kleveta, pritom, ostaje kao posebno kazneno djelo, ali se ograničava na slučajeve u kojima počinitelj zna da iznosi neistinu. Kleveta zbog toga ostaje kao teže nedjelo za koje je propisana veća kazna nego za sramoćenje.

S obzirom na to da se predloženim izmjenama kazneno djelo sramoćenja dodatno sužava, promijenjen je i naziv u teško sramoćenje, a sve kako bi se naglasilo da će samo najteža kršenja zaštićenih vrijednosti (časti i ugleda) dovesti do kaznene odgovornosti, smatraju u Ministarstvu pravosuđa.

U izmjenama se predlaže i inkriminiranje psihičkog nasilja u obitelji kao zasebnog kaznenog djela, a odredba o nezastarijevanju proširena je na teško ubojstvo te na kaznena djela terorizma i ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom kao posebne oblike teškog ubojstva.

U Općem dijelu Kaznenog zakona predloženo je proširenje definicije odgovorne osobe na "državna tijela", a sve kako bi se obuhvatili i članovi stalnih ili ad hoc tijela koja nemaju svojstvo pravne osobe, a povjerena im je javna ovlast.

Predmet izmjena su i dodatna usklađenja s pravnom stečevinom Europske unije, poput direktive o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, direktive o zaštiti okoliša putem kaznenog prava i napadima na informacijske sustave.