The Economist je svrstao hrvatsku ekonomiju među 10 svjetskih ekonomija s najgorom perspektivom u 2014. godini. Slažete li se s tom ocjenom?

Pa ne bih rekao da mogu usporediti sve svjetske ekonomije, ali nema sumnje da je hrvatska među rijetkima kojoj bi ovo mogla biti šesta godina recesije. Također, pretpostavke za oporavak nisu naročito dobre ni kada je riječ o makroekonomskoj stabilnosti, ni u vezi sa strukturnim promjenama.

Koji su glavni razlozi zaostajanja hrvatske ekonomije u odnosu na ostale tranzicijske zemlje?

Vjerojatno je najveća razlika u tome što se nije oporavio izvoz robe i usluga, jer će i ove godine još uvijek biti manji, ne beznačajno, nego 2008. godine. Značajno je smanjen i uvoz robe, što je znak smanjenja potrošnje, koji, međutim, nije doveo do poboljšanja konkurentnosti. Usto, nisu značajno poboljšane ni financijske, ni javne, a ni platne bilance.

Početkom godine vidljivi su neki pozitivni trendovi (rast izvoza i industrijske proizvodnje, zaustavljanje pada osobne potrošnje). Ukazuju li oni na izlazak iz recesije u 2014. godini?

Očekivanja su bila ta da će do veoma postupnog oporavka doći već ove godine, ali su predviđanja pesimističnija zbog toga što će se morati smanjivati javna potrošnja, a to će imati negativan utjecaj i na privatnu potrošnju, pa onda i na investicije. Postupni oporavak u Europskoj uniji trebao bi utjecati na povećanje izvoza, ali bi to moglo budi nedovoljno ako ne dođe i do značajnijeg oporavka investicija.

326883, 260540, 282190, 327104Europska komisija u ovoj godini traži od Hrvatske fiskalnu prilagodbu od 2,3 posto. Vlada veći dio prilagodbe planira ostvariti na povećanju prihoda, a manji na smanjenju rashoda. Mislite li da je to dobar način za smanjenje deficita?

Vjerojatno je najbolje povećati javna ulaganja i smanjiti porezni teret koji utječe na investicije, a smanjiti izdatke na subvencije i na zaposlene u javnom sektoru. Veći porezi na imovinu i na rente bilo koje vrste i eventualno na potrošnju, mada se PDV već naplaćuje po visokoj stopi, također bi mogli djelovati manje negativno na ekonomsku aktivnost. U svakom slučaju, potrebna korekcija fiskalnog deficita suviše je velika da bi se mogla osigurati samo mjerama na jednoj ili drugoj strani fiskalnog računa.

Zbog procedure prekomjernog deficita, država je prisiljena smanjivati investicije. Izlaz se vidi u privatnim investicijama i investicijama pokrenutim sredstvima iz fondova EU-a. Smatrate li da ovim dvjema komponentama može doći do porasta investicijskih aktivnosti?

U krizi izgleda da postoji dosta značajna veza između javnih i privatnih investicija. Zapravo, javne kao da povlače i privatne. Tako da bi bilo potrebno povećati kapitalne izdatke, a ne smanjiti ih. Nezavisno od toga, privatne investicije bi se mogle povećavati ako se računa s izvozom budući da će domaća potražnja i dalje biti pod pritiskom. Što se fondova Europske unije tiče, oni su veoma važni i ključno je kolika je sposobnost da se njihovo korištenje što prije moguće i što efikasnije upotrijebi.