Na sastanku se ništa revolucionarno nije dogodilo: kako su u Gradu Splitu neslužbeno kazali za tportal, u ovom slučaju vlada potpuni pravni kaos čiji su akteri gotovo sve institucije svih razina vlasti i trenutno je naprosto nemoguće razriješiti ga.

'Najapsurdniji podatak jest da Grad nema apsolutno nikakve ovlasti, premda je za rješavanje problema kolodvora zapravo jedini zainteresiran', kazali su nam neslužbeno iz splitske gradske uprave uoči sastanka. Sam Jujnović, vrlo nesklon komunikaciji s novinarima, javio se novinarima tportala samo kako bi kazao da ne namjerava s njima razgovarati.

Splitski autobusni kolodvor zapravo je 'privremeno rješenje' koje je na snazi od daleke 1979., a već tada je bio neuvjetan za potrebe velikog grada. Radi se o običnoj stanici s nekoliko perona, smještenoj u samom srcu grada, na kojoj vlada nered: putnici se gužvaju po uskim prolazima, čekaonica je improvizirana, prostor je uglavnom prljav i zapušten. Šokirani turisti na svim društvenim mrežama zgražaju se i ostavljaju izrazito negativne komentare.

Kako ovaj prostor zapravo predstavlja davno nasutu morsku površinu, sredinom devedesetih sudskim presudama formalno je upisan kao pomorsko dobro i državno vlasništvo. Deset godina kasnije tvrtku Autobusni kolodvor - koja u neobičnom razvoju događaja početkom devedesetih nije pretvorena u javno poduzeće - kupuje povratnik Jujnović, inače i kupac tvrtke 'Promet Makarska' te autobusnih kolodvora u Makarskoj i Sinju, pa traži obnovu postupka u kojoj je nedavno, čini se, uspio.

Tako je s većeg dijela zemljišta ukinuta zabilježba da se radi o pomorskom dobru, no on ne uspijeva formalno utvrditi granice građevinskih čestica i zapravo uknjižiti svoju tvrtku što bi mu, tvrdi, omogućilo da uredi kolodvor, ondje ponovno otvori kafić i općenito barem upristoji ovaj prostor. Njegova tvrtka još 2018. izgubila je licenciju za obavljanje kolodvorskih usluga, no Jujnović se na to žalio Ministarstvu prometa koje mu je ipak izdalo licenciju 'do okončanja sporova vezanih uz imovinskopravne odnose nad nekretninama', Dakle, po dosadašnjoj praksi, unedogled.

I tako se došlo u pat-poziciju: Split u stvarnosti ima sramotan autobusni kolodvor kojim ne upravlja, niti može utjecati na njegovo uređenje, niti može intervenirati na bilo koji način. Vlasnik tvrtke 'Autobusni kolodvor' također ne može ništa jer sporovi nisu do kraja riješeni - može ga jedino zatvoriti i na njegovom mjestu urediti parkiralište, što najavljuje u provalama bijesa. Vlada, Ministarstvo prometa, Državno odvjetništvo, Splitsko-dalmatinska županija - svaka od ovih institucija u svojim ladicama ima barem jedan bitan zahtjev kojega bi trebalo riješiti kako bi se raspleo pravni čvor.

Dugoročno, gradska vlast ionako planira preseljenje autobusnog i željezničkog kolodvora u predgrađe Kopilica, dok bi na ovom dijelu Istočne obale ostao tek manji dio srodnih sadržaja - završna stanica gradskog 'metroa' i manji autobusni terminal. No to je na dugom štapu: ovog mjeseca tek se raspisuje anketni urbanistički natječaj kojim će se definirati budući sadržaji na Istočnoj obali, od kojih je najvažniji novi cestovni izlaz iz trajektne luke. Do realizacije cijelog projekta nesumnjivo će proći barem nekoliko godina, a zapušteni kolodvor - ukoliko uopće i dalje bude u funkciji - trebat će barem minimalno urediti kako bi civilizacijska sramota bila manja.

Tko će i kako to učiniti, očekivano je ostalo nejasno i nakon današnjeg sastanka u splitskoj gradskoj upravi. Nazvali smo poduzetnika Jujnovića i dobili očekivan odgovor: 'Pitajte gradonačelnika, on sve zna', sve je što nam je kazao prije nego što je poklopio slušalicu. Nazvali smo stoga i Ivicu Puljka:

'Sastanak je bio konstruktivan, tako bih ga opisao. Dogovorili smo se poslati požurnicu Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kod kojega je ovaj predmet na drugostupanjskom rješavanju, te od njih zatražiti da što prije donesu odluku. Ovisno o njoj vidjet ćemo kako dalje', kazao je Puljak za tportal.