Znanstvenici su to zaključili na temelju 16 ranije provedenih studija o zdravstvenom stanju vozača obaju spolova starijih od 55 godina, koje su usporedili s rezultatima istraživanja o utjecaju vožnje na zdravlje vozača i vozačica.

Studija je pokazala da je prestanak vožnje kod seniora rezultirao gotovo dvostruko većim rizikom od razvoja depresije, a mogućnost njihova povlačenja u domove umirovljenika upeterostručila se.

Unatoč tomu što su mnoge starije osobe bile prisiljene prestati upravljati vozilima zbog smanjenih fizičkih i kognitivnih kapaciteta, rezultati su pokazali i da su se takve posljedice još više pogoršale nakon što su prestali voziti.

Prestanak vožnje rezultirao je i sužavanjem njihovih društvenih krugova za 51 posto, osobito kod žena. Zdravstveno stanje se, tvrde znanstvenici, pogoršalo i zbog toga što se većina aktivnosti koje su seniori obavljali vani, postupno premjestila u domaćinstva, što nije pozitivno utjecalo ni na njihovo fizičko ni psihičko stanje, objasnila je jedna od autorica studije Thelma Mielenz.

Ona je predložila da se, kad se približi trenutak u kojemu starije osobe zbog svojih psihičkih i kognitivnih sposobnosti više nisu u stanju upravljati vozilima, postupno počnu uvoditi personalizirane aktivnosti koje će pridonijeti očuvanju njihove mobilnosti i održavanju društvenog života.

Po podacima Američke udruge vozača automobila (AAA), seniori su među najsigurnijim vozačima. Među njima je zabilježena najniža stopa opasnosti od uzrokovanja automobilskih nesreća, jer su tijekom vožnje uvijek vezani sigurnosnim pojasem, jer poštuju ograničenja brzine i u najmanjem broju slučajeva za upravljač automobila sjedaju nakon konzumiranja alkohola.

No s obzirom na to da su starije osobe najpodložnije teškim ozljedama u slučaju automobilskih nesreća, američki AAA je 2003. uveo poseban program - LIfelong Safe Mobility koji im omogućuje nastavak vožnje što je dulje moguće, kao i to da ostanu mobilni i nakon što prestanu voziti.