U članku 'IDS poslije dvadeset godina - kraj jedne ere', kojeg je Davor Butković u subotnjem Magazinu Jutarnjeg lista napisao o 'najuzbudljivijima i najvažnijima izborima u zemlji', onim lokalnima u Istri, jednog od osnivača IDS-a, 76-godišnjeg Ivana Corrada Paulettu, proglasio je pokojnim premda je ovaj sjedio na presici kada je Kajin proglasio svoju kandidaturu za istarskog župana. Ivana Paulettu, kao uglednog Istranina zapravo smo željeli pitati što misli o Damiru Kajinu i u kojem je svojstvu bio na njegovoj tiskovnoj konferenciji s obzirom na to da su neki mediji plasirali informaciju da podržava sada već bivšega podpredsjednika i člana IDS-a.

'Ne, to je dezinformacija. Uopće ne podržavam Kajina niti ga cijenim. Sasvim suprotno. A tamo sam bio da se informiram iz prve ruke', rekao je na početku našega razgovora Pauletta priznavši da ima stanovite poteškoće s vidom (zbog povišena očnog tlaka), da trenutačno slabo može čitati novine i da je zato njemu važno čuti što se govori.

Na pitanje zašto nije pristupio tzv. Filipinskoj grupi (nazvanoj tako jer je prošlo ljeto nezadovoljnike i bivše članove IDS-a u svom selu Filipini nadomak Poreča, a oko Kajina, okupio jedan od utemeljitelja te stranke, Emilio Uljančić, koji se potom distancirao od Kajina poručivši da se ne ponaša kao Jadranka Kosor), Pauletta je kratko i jasno kazao da Kajina 'ne cijeni', da je osoba 'bez morala' i 'ogroman karijerist' te da su mu ambicije ogromne, 'jače od skromnih sposobnosti'.

Zamoljen da nam objasni na temelju čega iznosi tako tvrde ocjene, Pauletta nam je ispričao manje poznatu zgodu koja otkriva, kako kaže, pravu narav Damira Kajina: 'Nakon lokalnih izbora 2007. jedna grupa Istrijana, naših iseljenika u Australiji, pozvala je Kajina i mene u Adelaidu da im približimo našu situaciju. Išli smo, i to naglašavam, o trošku tih iseljenika. U avionu mi je Kajin pričao kako iščekuje ustrojavanje novog mandata dužnosnika Istarske županije, odnosno svoj reizbor kao predsjednik županijske skupštine, ali da ne vjeruje kako ću državna vlast Istru tretirati prioritetno. Uglavnom, vidjelo se da ga to pitanje reizbora muči. Kako smo stigli u Australiji, a to nije ovdje iza ugla, Kajin je dobio telefonski poziv i tako saznao da je, začudo, centralna uprava zakazala za par dana okupljanje novog saziva Skupštine i njega je uhvatila panika da neće biti izabran.

Pokušao sam mu objasniti da postoji odredba statuta prema kojoj se ta sjednica može odgoditi dva tjedna i da nikakvog problema neće biti kako bismo u miru obavili ono zbog čega smo došli u Australiju. Ali Damir je bio grozan, a meni jako neugodno vizavi naših domaćina. Nakon jedva dvije noći u Australiji, Kajin je sjeo u avion natrag za Hrvatsku. Ponavljam, to je njegovo ponašanje prema našim ljudima u tom dalekom kontinentu bilo besprizorno. Još je na aerodromu prije polaska beskrupulozno tražio da se njega i Jakovčića te jeseni 2007. opet pozove u Australiju! To je za mene bio kraj našega odnosa, jer tu etičku grozotu nisam mogao pojmiti', kazao nam je Pauletta koji je, razočaran, na jesen 2007. napustio IDS.

Ovaj diplomirani inženjer strojarstva po struci bavi se i pisanjem, gotovo cijeli život, pa riječi pažljivo koristi i odvaguje. Paulettina se karijera kretala od direktora pulske tvornice do proizvođača suvenira za Međugorje, od fizičkog radnika do političara i saborskog zastupnika. Osnivanje IDS-a i zalaganje za autonomiju Istre stajalo ga je svojevremeno i posla i reputacije, a sukob s Tuđmanovim režimom zbog spomenutih razloga doveo je do toga da ga se u režimskim medijima smatralo jednim od najozloglašenijih hrvatskih političara 90-ih.

Potpuno nepravedno jer je zapravo imao ideju podijeliti Hrvatsku na četiri federalne jedinice, Istru, užu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju.

'Bilo je potpuno suludo govoriti o odcjepljivanju Istre, nitko pametan ne bi razmišljao o odcjepljenju u trenutku kada se svijet ujedinjuje. Željeli smo samo da se valoriziraju naši poslovi, da znamo kamo ide novac koji izdvajamo za centralnu kasu te da se o Istri ne odlučuje samo u Zagrebu', kazao je i pojasnio okolnosti svog  drugoga političkog angažmana. Naime, 1982. postaje zastupnik u Vijeću udruženog rada Sabora SRH, a 14. veljače 1990. osniva Istarski demokratski sabor kojoj postaje i prvi predsjednik, ma da, kako nam je rekao, za njega je to bilo 'provizorno' i 'prolazno rješenje'.

Privatnik sam bio 14 godina, a zadnje četiri sam pravio suvenire za Međugorje. Najviše sam radio male petobojne likove Madone, kojih bih u pet mjeseci prodao 25.000 komada. To je odlično išlo, 1990. su me nagovorili da povećam proizvodnju, zaposlio sam petero ljudi koji će raditi cijelu godinu, a Međugorje je prihvaćalo tu povećanu proizvodnju. Međutim, nakon što sam 1990. osnovao IDS i bio prozvan rušiteljem Lijepe Naše, najjači kupac u Međugorju mi je otkazao posao jer sam, kako je rekao, 'protiv Hrvatske'. Osim toga, između Međugorja i mene se osamostaljenjem Hrvatske pojavila granica koje prije nije bilo, a između Istre i Milana, kamo sam išao po sirovine, odjednom su bile dvije granice umjesto jedne. Sve se zakompliciralo i ostao sam bez posla.

Otišao sam sa suprugom u Italiju i tamo sam godinu dana radio svakakve poslove: od čišćenja vrtova i bojenja drvenarije do punjenja boca u vinariji', kazao je prije pet godina Pauletta tjedniku Nacional, i dodao: 'U Italiji ipak nismo imali radni staž, a u Hrvatskoj mi se otvorila mogućnost da postanem saborski zastupnik u tadašnjem Županijskom domu. Privatnici Primorsko-goranske regije, njih 8.000, odabrali su me 1993. da budem njihov predstavnik u Saboru. Taj drugi mandat me spasio, a zahvaljujući tome sam i danas financijski zbrinut jer primam saborsku mirovinu.'

Ta situacija, da je nezavisan, da poznaje situaciju i da se nikoga ne boji niti ikome duguje, njegovim riječima daje posebnu težinu: 'Kad sam predložen za predsjednika IDS-a, bilo mi je nelagodno. Cijeli svoj život radije sam bio drugi i položaj, na primjer, tehničkog direktora uvijek me više privlačio od onog glavnog direktora. Pristao sam preuzeti mjesto predsjednika, ali mi je laknulo kad sam otišao. Istina, zasmetalo mi je kad sam shvatio da se neki dogovori odvijaju bez mene: jednom su se kolege iz stranke otrovali na večeri pa sam po tome vidio da su joj prisustvovali svi osim mene. To me pogodilo, ne to što nisam bio na večeri, nego što sam ustanovio da se ne želi da sudjelujem u radu tijela i stranke u kojoj sam bio potpredsjednik. Stoga sam se uskoro pozdravio s njima i otišao. No žao mi je što sam napustio stranku koju sam s grupom ljudi stvorio, jer ta stranka, koju smo tada organizirali, danas više ne postoji.'

Zamoljen da kaže zašto misli da je tako, Pauletta krivicu dijeli na cijeli politički spektar Hrvatske: 'Niti jedna stranka ne govori o programima. Sve je svedeno na čisti ego političkih vođa. U IDS-u pak imamo veliki hendikep, a to su slabi kandidatii za to je kriv Jakovčić koji je sve oko sebe eliminirao, jer je sebe smatrao neprikosnovenim.Njega politika i ne zanima drugačije nego kao sredstvo da mu uspije trgovina. On je to, veliki trgovac', kaže. Za IDS-ova kandidata za župana, Valtera Flegu ne može kazati ništa loše, ali niti išta dobroga. Trebao bi puno raditi da postane prepoznatljiv i njemu je dano premalo vremena da se pripremi. Znate, minimalno vrijeme za pripremu kandidata je godinu dana, a i nema nekog govorničkog dara', dometnut će.

Na opasku da Kajin igra na kartu govorničkog talenta, Pauletta odgovara da je to točno ako se prati melodija, nastup, dojam, ali ako se pažljivo sluša što tzv. pučki tribun govori 'Kajin priča bedastoće i hrpe gluposti'. Ipak, misli Pauletta, Kajin bi mogao pobijediti Flega, osobito ako u toj najavljenoj široj koaliciji u igru uđe Ladonja.

Zamoljen da kaže nešto pozitivno o barem jednom političaru IDS-a Pauletta nam je rekao kako je proteklih dana dobio jedno jako ugodno pismo gradonačelnika Pule Borisa Miletića i kako ne pamti da mu se u političkom životu dogodilo tako kulturno i lijepo napisano pismo. A Pauletta zna što je dobar tekst. Krajem 1999. izašla mu je knjiga 'Histria kolaž'. Zatim 2005. objavljuje svoju drugu knjigu 'Bjegunci'. S grupom autora 2007. objavljuje i monografiju 'Premantura' (njegovo rodno mjesto). Početkom 2010. promovira najnoviju knjigu naziva 'Štorije iz Istre' u kojoj pripovijeda Istru druge polovice 20. stoljeća: ljude, mjesta, sudbine i dogodovštine, bilježi tradicije, poglede i načine života koji nestaju i one koje je donijela suvremenost, sentimentalno, ulazeći u prijelomne trenutke u osobnim životima i životima zajednica.

Razgovor zaključuje spoznajom da se Istra opet nalazi pred takvim trenutkom jer, kako kaže, pravih kandidata nema, a to sigurno nije, ističe još jednom, niDamir Kajin