Srpski predsjednik u nedjelju je na skupu vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) istaknuo da Srbija jača vojsku kako je više nitko ne bi mogao ponižavati 'kao devedesetih i dvijetisućitih godina'.

'A ovi koji misle da su najjači, a veoma su jaki, oni ne znaju, još ih nismo obavijestili da nešto uskoro stiže u Srbiju, a mnogo prije će stići nego ono što su oni kupili i čime se hvale', rekao je Vučić. Ponovio je svoje ranije poruke da se 'više neće ponavljati oluje, bljeskovi i pogromi, bez obzira na sve pritiske'.

Vučić od dolaska na vlast nastoji ojačati vojne kapacitete Srbije. Samo nekoliko dana prije okončanja zadnje krize na Kosovu najavio je da Vojska Srbije nabavlja čitav arsenal novog oružja, o čemu možete više pročitati ovdje. Srbija je jedan od najvećih uvoznika ruskog oružja i vojne tehnike u Europi. U posljednje vrijeme od Rusije je dobila sedam helikoptera Mi-17 i Mi-35 te transportnih helikoptera Mi-17V-5, šest aviona MiG-29, deset izviđačko-patrolnih oklopnih vozila BRDM-2MS i raketni sustav Pancir-S1 kao dio vojne i tehničke pomoći balkanskoj zemlji, kako navode ruski mediji.

Srpskom predsjedniku očit je cilj formirati najjaču vojnu silu na zapadnom Balkanu kako bi imao konkretnu batinu za nikad prežaljene snove o velikoj Srbiji u 21. stoljeću, upakirane u priče o tzv. srpskom svetu. Očito mu Hrvatska remeti planove, posebno kupovinom sofisticiranog proizvoda kao što su zrakoplovi Rafale. Zbog toga Vučiću treba kapitalac kojim se može pohvaliti pred svojom publikom da je zaista izgradio najsnažniju vojsku u regiji. Srbija za nove zrakoplove, prema mišljenju stručnjaka, nema novca pa se sve glasnije priča da se Vučić planira 'ogrebati' za ruski protuzračni sustav S-400. Daleko od toga da je to jeftinija opcija. Riječ je o ponosu ruske vojne industrije i jednom od najboljih protuzračnih sustava na svijetu, kako se sami hvale.

Sustav S-400 Trijumf funkcionira u sastavu raketne obrambene baterije. Svaka od njih sastoji se od četiri lansera s po četiri rakete. To je ukupno 16 obrambenih raketa po bateriji, sposobnih obarati zrakoplove pete generacije i krstareće rakete s udaljenosti do 400 kilometara. To praktički znači da bi Srbi, kad bi imali taj sustav, mogli oboriti zrakoplov iznad Zagreba. S-400 je u stanju identificirati zračne mete u radijusu od 600 kilometara oko sebe i obarati ih na udaljenosti do 400 kilometara i do 30 kilometara u visinu. S maksimalnom visinom od 30 kilometara, nije sposoban za egzo-atmosfersko presretanje bojevih glava balističkih projektila srednjeg dometa u njihovoj završnoj fazi ili satelita.

Međutim nikad nije borbeno upotrijebljen iako je bio raspoređen u Siriji kao upozorenje. Nakon što je Turska, članica NATO-a, kupila sustav S-400 od Rusije suočila se sa sankcijama Sjedinjenih Američkih Država, odnosno suspenzijom programa F-35, u kojem je bila kupac i proizvođač.

Riječ je o odluci ili-ili. Ako Vučić nabavi takav sustav, njegovom koketiranju sa Zapadom doći će kraj. Ako se Turska kao moćna vojna sila i zemlja od snažnog geopolitičkog značenja kao most između Europe i Azije našla na udaru sankcija zbog kupovine S-400 od Rusije, teško da će Srbija proći bez posljedica.

Srpsko izdanje Sputnjika, ruskog medija koji financira Kremlj, prije desetak dana objavilo je da je ruski obrambeni koncern Rosoboroneksport spreman u najkraćim mogućim rokovima razmotriti eventualni zahtjev Srbije po pitanju isporuke sustava PZO. Prema ocjenama stručnjaka, nije izgledno da će Srbija kupiti S-400 u skoroj budućnosti. Cijena mu je oko 800 milijuna dolara, a s transportom i ostalim troškovima doseže oko milijardu. Vučić sigurno cilja da bi mogao dobiti nekakav popust od ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Kada je Turska 2017. godine kupovala S-400, ugovor o nabavi dva sustava s četiri baterije bio je vrijedan 2,5 milijardi dolara. Predviđeno je da Turska dio ugovora otplatiti vlastitim sredstvima, a dio ruskim kreditom. Indija je, čini se, prošla nešto jeftinije jer je u listopadu 2018. potpisala ugovor vrijedan 5,43 milijarde dolara za pet sustava S-400. Koristi ga i Kina. Svaki sustav sastoji se od 72 projektila, ukupno 144, i ima 48 dodatnih rezervnih projektila, a jedan stoji otprilike milijun dolara po komadu. Međutim to je tek početak, milijune dolara potrebno je trošiti svake godine na održavanje i kako bi bio operabilan. Za usporedbu, recimo da bi Hrvatska za eskadrilu borbenih zrakoplova Rafale trebala iskeširati 1,1 milijardu eura.

Međutim kad bi se u Srbiji domogli S-400, promijenili bi ravnotežu snaga u regiji i Hrvatska bi, ako ništa drugo, bila primorana tražiti pomoć NATO-a, odnosno SAD-a, i razmještanje sustava Patriot na svom teritoriju.

Te teme se prije koji dan dotaknuo u emisiji 'Otvoreno' i stručnjak za sigurnost, čelnik Instituta za istraživanje hibridnih sukoba Gordan Akrap smatrajući da to što Srbija govori da će kupiti S-400 priče su za srbijansku domaću javnost. Srbija nema tog novca da ga plati, a i da ima, ne bi dobila ni približnu mogućnost tog sustava, rekao je Akrap.