Iako je na sjednici Vlade u četvrtak premijer Andrej Plenković spomenuo pitanje ratne odštete kao problem koji bi na stol trebalo staviti srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću koji u ponedjeljak stiže u Zagreb, na Pantovčaku to pitanje ne misle potezati. Ako Plenković na tome bude inzistirao, kako što je najavio, smatraju da je to njegovo pravo kao sukreatora vanjske politike
'Kao mlad diplomat sudjelovao sam u razgovorima koji su vodili potpisivanju Sporazuma o normalizaciji 23. kolovoza 1996. u Beogradu, a članak 7. tog sporazuma govori da se u roku od šest mjeseci treba sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu. Na žalost, taj sporazum nikad nije potpisan, razgovori su trajali pa su prekinuti i za Vučićeva posjeta Zagrebu na poziv predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović moglo bi se razgovarati o toj obvezi. Vrlo je jasan i opravdan interes Hrvatske da o tome vodimo računa', kazao je premijer u četvrtak potegnuvši pitanje ratne odštete od koje su gotovo svi već dignuli ruke.
vezane vijesti
Sporazum koji spominje Plenković bio je samo pravni okvir za postizanje daljnjih dogovora do kojih nikada nije došlo. Sporazum o normalizaciji odnosa potpisao je 1996. U Beogradu tadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić i njegov srpski kolega Milan Milutinović. Njemu je prethodila Atenska deklaracije čiji su potpisnici bili Franjo Tuđman i Slobodan Milošević.
Sporazum iz 1996. bio je samo pravni okvir za postizanje daljnjih dogovora do kojih nikada nije došlo.
U pripremi Vučićevog posjeta sudjelovalo je i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova iz kojeg se pitanje ratne odštete također nije postavljalo.
Iz Ureda predsjednice doznajemo da se neće inzistirati na isprici zbog agresije na Hrvatsku jer je to nešto što se ne traži, nego se daje ako se osjeti potreba. Uostalom rečeno nam je da je isprika između dvije zemlje već bilo.
Doznajemo da su teme o kojima će Kolinda Grabar Kitarović raspravljati s Vučićem podijeljene u tri seta pitanja.
Prvi set se odnosi na pitanja koja su ostala otvorena raspadom Jugoslavije, drugi set se koncentrira na jačanje suradnje kad je riječ o gospodarstvu i treći na suradnju dviju zemalja u očuvanju sigurnosti i stabilnosti na jugoistoku Europe.
Dakle iz prvog seta pitanja svakako je najvažnije pitanje nastalih koje predsjednica ne smatra političkim nego humanitarnim pitanje. Može se doznati u Uredu predsjednice da ne treba polemizirati o broju žrtava kao što se znalo. Iz izvora s Pantovčaka se navodi da je sa srpskom stranom usuglašen broj od 1945 osoba, hrvatskih državljana, koje se vode kako nestali i da se za svima jednako traga bez obzira na nacionalnost. Potom će se iz istog seta pitanja raspravljati o pitanjima manjina, njihovog statusa i naporima za unaprjeđenje statusa. U delegacijama će biti i predstavnici manjina sa hrvatske strane Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a i SNV-a i sa srpske strane Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza vojvođanskih Hrvata.
Na Pantovčaku to vide dobrim pokazateljima jer srpska strana nema običaj voditi manjinske predstavnike sa sobom inače.
Hrvatska strane traži jačanje političke zastupljenosti Hrvata u Srbiji na što se Srbija obvezala i međunarodnim sporazumom od prije 15 godina. Potom će se govoriti i o pitanju granice. Hrvatska strana smatra da se treba pokušati postići dogovor, a ako ne ide da se ide pred Međunarodnim sud, ali nikako arbitražu. Tu su još pitanja povratka kulturnog blaga i provedbe sporazuma o sukcesiji.
Što se tiče drugog seta pitanja i gospodarske suradnje tu je stav da se gospodarska razmjena može još pojačati.
Treći set pitanja se odnosi na suradnju na očuvanju stabilnosti na jugoistoku Europe što konkretno znači zajedničku borbu protiv terorizma, ilegalne migracije i prirodnih katastrofa, ali i nastup pema BiH u kojoj zemlje imaju interes očuvanje konstitutivnosti - Srbija srpskog naroda, a Hrvatska hrvatskog naroda u toj zemlji.
