U posljednje tjedne kampanje za parlamentarne izbore u Srbiji, na kojima on osobno formalno ne sudjeluje premda je okupirao kompletan medijski prostor i sve čini da bi pogurao svoju listu 'Srbija ne sme da stane', Aleksandar Vučić ušao je bizarnim postupkom: dodjelom srpskog državljanstva i putovnice suosnivaču Applea Steveu Wozniaku
Bio je to jedan od bizarnijih trenutaka kampanje - pionir svjetske tech scene pojavio se u Beogradu naoko bez posebnog povoda, a Vučić, koji je odlučio zauzeti naivnu pozu i izjaviti da na računalu zna samo tipke on i off, bio je potpuno egzaltiran čašću ukazanoj i njemu i zemlji koju vodi.
vezane vijesti
Da bi propagandni pothvat bio potpun, Wozniaku je, osim putovnice, teatralno pred kamerama uručio košaru punu srpskih - jabuka.
A potom je dan kasnije na društvenim mrežama objavio krajnje bizaran video u kojemu podsjeća 'tko je još Srbin' - radi se o glumcu Ralphu Fiennesu, poznatom i po ulozi Voldemorta u serijalu filmova o Harryju Potteru.
Srpska javnost, barem njen trezveniji dio, promptno je protumačila da se radi o poprilično jeftinom predizbornom triku i načinu da se, barem za unutarnje potrebe, Srbija s najvišeg mjesta predstavi kao svjetski relevantna i privlačna država kojoj se - a bogme i njenom vođi - razni celebrityji ničim izazvani dolaze pokloniti. No vrlo brzo upozoreno je da spomenuti suosnivač Applea Wozniak u pravilu masno naplaćuje svoja ukazanja ovog tipa, a ovisno o dubini džepa domaćina i razini pruženih usluga, njegova cijena kreće se od 75 tisuća do čak milijun dolara.
Vučić je svojim kanalima plasirao informaciju da je njega ipak posjetio besplatno.
Srpski predsjednik, inače, voli se igrati ovom vrstom propagande: prije nekih od prethodnih izbora u sličnom stilu ugostio je glumca Johnnyja Deppa i također mu teatralno uručio najviša državna priznanja, no ne i državljanstvo. Ali zato je putovnice preko reda, uz dosta manje pompe, dodijelio cijelom nizu manje eksponiranih osoba, poput bivše premijerke Tajlanda Yingluck Shinawatra, suradnice Tonyja Blaira Nohe Elbadawy, raznih brazilskih biznismena, državljana Jordana, Jemena i Saudijske Arabije, nekoliko eksponiranih Palestinaca te cijele horde Turaka zaposlenih u (njemu osobito važnoj) kineskoj kompaniji Zijin.
Bilo je tu čak i slovenskih državljana s ozbiljnim pravosudnim problemima.
Osobe boljeg pamćenja u Hrvatskoj prisjetit će se prakse iz druge polovice devedesetih godina, kada je po sličnom modelu i s mutnim kriterijima državljanstvo dodjeljivano poznatim svjetskim imenima i još poznatijim bjelosvjetskim kriminalcima, ali i famozne krađe gotovo tisuću putovnica iz hrvatskog konzulata u Mostaru, a koje su kasnije izranjale na svim stranama svijeta - najčešće, doduše, upravo u rukama balkanskih mafijaša.
Praksa je kasnije znatno postrožena i prorijeđena, makar i dalje postoji: državljanstvo se danas mimo uobičajenih kriterija ipak najčešće dodjeljuje sportašima koji odluče nastupati za hrvatsku reprezentaciju. U susjedstvu je poznat primjer Crne Gore, države koja je godinama doslovno prodavala svoje putovnice stranim ulagačima u tu zemlju, a odnedavno je tu i primjer francuskog glumca Gerarda Depardieua koji je - očito u propagandne i predizborne svrhe - također postao 'Crnogorac'.
No što bi uopće on radio sa svojom novom putovnicom - hoće li je ikad, osim u paradne svrhe, pokazati Britanac Fiennes ili Amerikanac Wozniak?
'Takva praksa dodjele državljanstva češća je u slabijim i korumpiranim državama, pri čemu ne tvrdim eksplicitno da se radi o Srbiji i Crnoj Gori. U ovom slučaju očito se radi o političkom i propagandnom interesu onoga tko im dodjeljuje putovnice, ali moguće i osobnom interesu onih koji ih primaju. Nije nemoguće da one imaju neku svoju računicu, recimo kada se radi o poreznim obvezama koje u Srbiji mogu biti manje nego u njihovim matičnim državama', objašnjava za tportal stručnjak za sigurnost Tonči Prodan.
Svaka država na svijetu, objašnjava, sebi ostavlja mogućnost da osobe od posebnog interesa primi u svoje državljanstvo bez ispunjavanja uobičajenih kriterija i sporih procedura, poput petogodišnjeg boravka ili poznavanja jezika i pisma.
'Ali to se obično događa sa stručnim kadrovima koji joj ozbiljno nedostaju ili vrhunskih sportaša koji žele nastupati pod njenom zastavom. U slučajevima poput ovoga u Srbiji mora postojati neki interes: novopečeni državljani mogu biti angažirani kao neka vrsta lobista, mogu imati svoj financijski i materijalni interes ili se eventualno hvaliti da imaju dvadeset različitih putovnica, a povrh svega toga - jer to je sasvim evidentno - tu je Vučićeva želja za političkom promocijom. Zapravo, ovo zadnje jedino je sigurno i bjelodano', zaključuje Prodan.
