Iako su nakon njegove inauguracije njemački mediji govorili o Christianu Wulffu kao fikusu-predsjedniku, nakon što je na početku petodnevnog puta u Tursku osudio izjave bavarskog premijera i predsjednika CSU-a Horsta Seehofera, u kojima je ovaj zaključio da Turcima i Arapima treba onemogućiti useljavanje u Njemačku, te usred turskog parlamenta održao snažan govor u kojem je pozvao na vjersku toleranciju, njemački mediji ga sada zovu prvim integracijskim predsjednikom
Kada je ljetos, i to tek u trećem pokušaju, Christian Wulff postao njemački predsjednik, mediji su bili skeptični hoće li se ovaj profesionalni političar snaći na svojoj novoj funkciji. Naime, njemački predsjednik nema skoro nikakve realne ovlasti, no itekako svojim riječima može utjecati na raspoloženje javnosti, kao i politička kretanja u zemlji, a Wulff je kao dugogodišnji pokrajinski premijer bio poznat po savršenom baratanju političkim frazama, no bez pravog sadržaja.
Iako je potekao iz redova vladajućih Demokršćana kancelarke Angele Merkel, Wulff se tijekom zadnjih mjesec dana namjerno i pametno distancirao od svoje bivše stranke i njezine trenutne politike kada je riječ o gorućoj temi integracije stranaca, koja već mjesecima zaokuplja njemačku javnost. Prvo je to učinio upečatljivim govorom na dvadesetogodišnjicu njemačkog ujedinjenja, u kojem je izgovorio sada već legendarnu rečenicu da je i islam dio tamošnjeg društva, a sada je nastavio u istom tonu. Prvo je na početku svojeg petodnevnog puta u Tursku osudio izjave bavarskog premijera i predsjednika CSU Horsta Seehofera, u kojima je ovaj zaključio da Turcima i Arapima treba onemogućiti useljavanje u Njemačku, a onda je u sred turskog parlamenta održao snažan govor u kojem je pozvao na vjersku toleranciju.
Baš kao što se nije ustručavao suočiti Nijemce s realnošću, koja uključuje i činjenicu da bi njemačka ekonomija propala bez priljeva radnika izvana, Wulff je pristojno, ali odlučno napomenuo svojim domaćinima da kršćani u islamskim zemljama zaslužuju jednak stupanj sloboda kakve imaju muslimani u Europi. 'Sloboda vjeroispovijesti dio je vrijednosti koje zastupa Europska unija', istaknuo je Wulff u svojem govoru, koji pak nije naišao na opće prihvaćenje u Turskoj. Pojedini nacionalistički i islamistički krugovi nisu bili oduševljeni što njemački predsjednik otvara jednu kontroverznu temu, s obzirom na to da u Turskoj i dalje vlada diskriminacija kršćana. Na najvišim nivoima vlasti, dakle u vladi premijera Recepa Tayyipa Erdogana, su već poduzeti koraci protiv toga, ali na lokalnom nivou je i dalje skoro nemoguće isposlovati građevinsku dozvolu za gradnju crkve. Inače, među 70 milijuna Turaka tek je manje od jedan posto kršćana, što ne zaustavlja turske nacionaliste da ih smatraju prijetnjom za jedinstvo države.
Bez obzira na to, turski mediji s oduševljenjem prate posjet njemačkog predsjednika, kojeg zbog njegovih prijateljskih stavova nazivaju i 'Musliman Wulff', a intervjui s njime krase sve naslovnice. Njemački mediji također hvale svojeg predsjednika jer se u raspravi o integraciji stranaca ponio državnički, za razliku od kancelarke Angele Merkel. Lijevoliberalni Die Zeit hvali Wulffove stavove o integraciji, podsjećajući da se predsjednik i prije konstruktivno bavio tom temom, primjerice pozvavši u svoju pokrajinsku vladu prvu ministricu turskih korijena. Naročito se pak citira sljedeća rečenica Wulffova govora u Ankari: 'Nitko ne treba odbaciti svoj kulturni identitet niti zaboraviti na svoje porijeklo, no važno je poštivati i njegovati zakone zemlje u kojoj živite.' U njoj je Christian Wulff sažeo jednostavnu mudrost konstruktivnog pristupa integracije useljenika u njemačko društvo, što je ujedno i miljama daleko od Merkeličinog populističkog zaključka o smrti multikulturalnosti. Die Zeit zato u komentaru zaključuje da je Wulff na putu da postane više od političke fusnote – prvi njemački integracijski predsjednik.