Xi je progovorio prvi, što je bilo znak da je ‘izabran’. To se naposljetku i potvrdilo, postao je potpredsjednik zemlje, a jučer je izabran i za potpredsjednika Središnjeg vojnog vijeća, što čini izglednim njegov put do mjesta glavnoga tajnika stranke, a koncem 2012. i do predsjednika Kine, kada Jintao bude silazio s vlasti po sili zakona. Poznajući kinesku politiku, imenovanja se neće dogoditi do uoči isteka rokova.

Xi Jinping je rođen u središnjoj pokrajini Shaanxi 1953. Tijekom kaosa ‘kulturne revolucije’ poslan je raditi u polja. Zatim mu je dozvoljeno da uči kemiju na uglednom sveučilištu Qinghua u Pekingu gdje je također doktorirao i na marksizmu. Sin je bivšeg reformističkog vicepremijera Xu Zhongxuna, osnivača komunističke gerile na sjeveru zemlje, što ga uključuje u krug 'malih prinčeva', privilegiranih nasljednika prvoboraca.

Njegova se politička karijera odvijala u obalnim, razvijenim područjima. Godine 1999. imenovan je guvernerom pokrajine Fujian, nasuprot čije obale se nalazi Tajvan. Zatim je prešao u industrijsku zonu Zhejiang, gdje je bio tajnik Partije između 2002. i 2007, a odande je prebačen do susjednog čuda suvremene Kine – Šangaja.

Krupne građe, ali finih manira, poznat je kao odlučan borac protiv korupcije, ali i kao čovjek spreman i sklon ekonomskim reformama. Vidi ga se kao čovjeka konsenzusa između različitih frakcija Partije, iako blizak bivšem predsjedniku Jiang Zeminu. Oženjen je opernom pjevačicom Peng Liyuan, koja je neko vrijeme bila popularnija od njega u stranci. Partija je sugerirala Peng da smanji profil kako bi Xi mogao rasti jer su tako odlučili u vrhu. U jednom intervjuu, Peng je kazala da je njezin suprug jednostavan, radišan i vrlo realan.

Zna se i šaliti. Tijekom posjete Meksiku 2009, o strahu od brzog napretka u Kini rekao je da neki stranci s punim želucima i bez pravog zanimanja ukazuju na prokletstvo Kineza: 'A Kina ne izvozi revoluciju, ne izvozi glad i siromaštvo i ne traži probleme po svijetu.'

I svi se pitaju kako će ovaj čovjek voditi zemlju koja ima ozbiljne pukotine u Maovom mauzoleju. Posljednja je dodjela Nobelove nagrade za mir disidentu Liu Xiaobou. Ta nagrada je veliki ispit kako za premijera Wen Jiabaoa, tako za Xi Jinpinga (manje za Hu Jintaoa). Jer ako je riječ o reformama i o reformistima, zdrava ekonomija treba okvir pravne države, ali i temeljne slobode koje prije ili kasnije moraju oblikovati političku sferu.

Pitanje je krajnje jednostavno: hoće li Xi Jinping slijediti kineskog Gorbačova, Zhao Ziyanga, koji je nastradao zbog solidariziranja sa studentima s Tiananmena 1989? Dakle, hoće li se za njegovo vladanje, dogodi li se, naravno, upriličiti toliko očekivana liberalistička epifanija?