Najnovija dostignuća istočnih znanstvenika, o kojima svijet bruji već mjesecima, potvrđuju najave da smo kao čovječanstvo sve bliži tehnologiji proizvodnje tkiva i organa iz vlastitih stanica. Takav medicinski skok mogao bi donijeti rješenje za niz teških i smrtonosnih bolesti, pri čemu primjena nove tehnologije ne otvara etička i moralna pitanja kao što je to slučaj s kloniranjem
Ruski časopis Ogonjok najavljuje početak procesa koji bi za rezultat mogao imati to da se ljudi budućnosti liječe 'poput automobila', svako malo mijenjajući pokvarene unutarnje dijelove. Za 20 godina donatori organa mogli bi postati prošlost, a mehanički implantati preseliti se u muzeje.
Za razliku od ranije ponuđenih, kontroverznih tehnologija razvijanja organa u epruveti iz stanica ljudskog embrija, japanski znanstvenici predvođeni lanjskim nobelovcem Šinjom Jamanakom još prije pet godina počeli su razvijati prihvatljiviju tehnologiju koju se danas smatra revolucionarnom. Oni su stanice odraslog čovjeka uspjeli vratiti u tzv. fazu pluripotentnosti – rano stanje razvoja iz kojeg se mogu razvijati u praktički bilo koju specijaliziranu vrstu stanica za 220 čovječjih tkiva.
Zasad najznačajniji eksperiment u toj misiji ponovno je ostvario znanstveni tim sveučilišta Kyoto: mediji skloni senzacijama lani su zagrajili da je u bivšoj prijestolnici carskog Japana napravljeno prvo umjetno srce, a zatim je koliko-toliko lopta spuštena na zemlju. Znanstvenici su iz matičnih stanica uspjeli razviti pravo srčano tkivo. Vijest na prvu možda ne odjekuje tako bombastično kao 'umjetno razvijeno srce', ali se vjeruje da je napravljen ogroman korak prema liječenju opasnih srčanih aritmija. A to je tek početak.
U najnovijem broju časopis Ogonjok objavio je intervju s iskusnim ruskim znanstvenikom Konstantinom Agladzeom koji, kao i glasoviti Yamanaka, na sveučilištu u Kyotu vodi jedan od 20-ak laboratorija. Agladze je pokušao objasniti suštinu svog uspjeha.
'Nije stvar samo u tome da smo umjetnim putem iz tzv. inducirano-pluripotentnih stanica razvili prvoklasno tkivo srčanog mišića čovjeka; samostalne stanice razvijali su i prije nas, samo u malim količinama. No prethodne pokušaje bilo je teško nazvati uspješnima jer su istraživači koristili kaotično organizirane kulture tkiva.
Mi smo naučili kako dobiti strukturirano srčano tkivo koristeći trodimenzionalni okvir od specijalnih polimernih nanovlakana (biorazgradivi materijal). Uz pomoć tog okvira ne samo da smo uspjeli uzgojiti stanice srca, nego i nagnati ih da se formiraju u pravo srčano tkivo', izjavio je Agladze o projektu koji je trajao tri godine i nakon kojeg se vratio u Moskvu prenijeti svoja znanja.
Ruski biofizičar pretpostavlja da se od srčanog tkiva kakvo je razvio sa suradnicima umjetnim putem doista može stvoriti čitavo ljudsko srce, no naglašava da je njegov laboratorij imao druge ciljeve.
Prva primjena očekuje se u farmaceutskoj industriji, jer bi testiranja novih preparata na toksičnost odsad trebala biti kudikamo učinkovitija. Ranije se s testiranja pojedinačnih stanica prelazilo na životinje, čija srca ipak imaju bitno drukčiju građu, pa na ljude.
Druga primjena očekuje se u regenerativnoj biomedicini. Od stanica epitela ili krvi moguće je razviti srčano tkivo koje bi se, pojednostavljeno rečeno, poput krpica moglo prišivati na ozlijeđene djeliće vitalnog ljudskog organa.
'Zakrpe su potrebne za ublažavanje procesa koji dovode do najopasnijih srčanih aritmija poput 'smjenjujućih spiralnih valova' - one zahvaćaju cijelo srce dovodeći do dezorganizacije srčanog mišića i gubitka sposobnosti da se održava cirkulacija krvi. (…) Začuđuje to da srčano tkivo može biti 95 posto normalno, moćno, zdravo. No ako u njemu postoje tzv. ektopijski izvori, sićušni dijelovi na kojima se impulsi izvrću, koordinirani rad klijetki se narušava i moćna pumpa prestaje raditi. Postavljene na takvim točkama, minijaturne zakrpe napravljene od stanica samog pacijenta mogu ublažiti izvore 'spiralnih valova'', tvrdi Agladze.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje se na kugli zemaljskoj izvede preko 100 tisuća transplantacija organa. Najviše otpada na kožu – njih oko 60 tisuća. Obavi se i oko deset tisuća presađivanja jetre. Srdaca se transplantira oko 4.500, no potrebitih je registrirano mnogo više: 67.400.
Agladze pretpostavlja da se tehnologija koju je otkrio tim u Kyotu može primjenjivati i do stvaranja cijelih organa, ali dodaje da će za tako nešto proći još 'vrlo mnogo vremena'.
