U godini u kojoj smo dobili nove poreze, poput kriznog na plaću i povećanje PDV-a na 23 posto, poslodavci su ipak odnijeli prvu pobjedu protiv nezasitne države - izborili se smanjivanje, već sljedeće godine, jednoga parafiskalnog nameta - vodnih naknada koje su djelić “parafiskalne priče”, ali nikako beznačajni jer su Hrvatske vode, primjerice 2002., od naknada uprihodile 759 milijuna kuna, a ove bi godine trebale ubrati 1,8 milijardi, piše Slobodna Dalmacija

Takvim ishodom komunalna poduzeća neće više moći u cijenu vode uključivati naknadu za razvoj infrastrukture, ako tog razvoja doista nije bilo. Obračunavanje tih naknada nadzirat će Vijeće za vodne usluge koje će moći suspendirati cjenike komunalnih društava.

Osim toga, Damir Kuštrak, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), kazao je da su poslodavci s Ministarstvom regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva postigli dogovor kojim će se građevinarima i investitorima drukčije obračunavati vodni doprinosi te su u planu uvođenje korisničkih koeficijenata, prelazak s bruto osnovice na neto...

U rujnu prošle godine Ministarstvo financija predstavilo je Registar neporeznih prihoda, što je, kako je tada bio kazao Ivan Šuker, ministar financija, “prvi korak u pojednostavljenju i racionalizaciji sustava neporeznih prihoda, s ciljem rasterećenja građana i gospodarstva”. Šokantan je bio broj tih nameta - u registru se našlo 245 raznih naknada, doprinosa i pristojbi, koji su građanima i poduzećima preklani odnijeli oko 12,5 milijardi kuna, dok su u 2002. težili “svega” 5,5 milijardi kuna.

Usporedbe radi, 12,5 milijardi kuna je trećina prihoda koje će se ove godine ubrati od PDV-a, kralja svih poreza u Hrvatskoj. Ove će godine građani platiti milijardu i pol kuna poreza na dohodak, a poduzeća 9,5 milijardi poreza na dobit, pa je jasno da 12,5 milijardi kuna neporeznih nameta nikako nije zanemariva svota.

Tri godine prije predstavljanja registra, temu parafiskalnih nameta prvi je otvorio dr. Anto Bajo s Instituta za javne financije koji ih je bio detektirao “tek” 80, ali zato teških oko pet milijardi kuna i nazvao Hrvatsku pravim rajem za skrivene namete.

Ukazao je tada da su u samo tri godine, od 2002. do 2005., komunalne naknade i doprinosi povećani za 300 posto na 1,2 milijarde kuna. Dr. Bajo je predložio model po kojemu bi se jednim jasnim i čistim porezom na imovinu zamijenile te naknade i doprinosi što jednako opterećuju stanovnike i poduzetnike jer su vezani uz imovinu i razrezuju se po metru četvornog zemljišta ili građevinskog objekta, kao i fiskalno neizdašni “imovinski” porezi.

- Institut za javne financije je u suradnji s Ministarstvom financija pripremio registar kako bi se stvorio operativni okvir. Godinu i pol dana poslije, mogu kazati da je sada tih neporeznih prihoda više od 245 jer je rastao broj naknada na razini lokalnih uprava kao i onih iz područja zaštite okoliša. Koliko ih je sada, ne znam.

Dvije komore, obrtnička i gospodarska, djelomično su smanjile doprinose, ali je ostao fiksni iznos paušalne članarine koje njihovi članovi moraju plaćati bez obzira na to jesu li likvidni ili ne - navodi Bajo.

Dr. Bajo će kazati da kod nas vlada fama prema kojoj su jedino porezi izvori svih naših zala, a svi smo zaboravili da plaćamo niz naknada pristojbi i doprinosa za koje ne znamo ni namjenu ni način na koji se obračunavaju...

I Damir Kuštrak ukazuje da smo previše koncentrirani na klasične poreze i naglašava da gospodarstvo, uz vodne doprinose, osobito pogađaju oni za šume koje plaćaju sva poduzeća u zemlji, i to 0,07 posto od ukupnih prihoda, doprinosi Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), spomeničke rente i naknade turističkoj zajednici.

Ističe da je u svijetu nepoznanica model plaćanja doprinosa na ukupni prihod, komore i jesu i nisu obvezne, ali se financiraju članarinom te navodi da HGK petinu prihoda dobiva od članarina i 80 posto temeljem doprinosa na prihode.

- Kod nas jedinice lokalne samouprave cijele kvartove proglase spomenikom kulture i onda morate plaćati spomeničku rentu za šupu u takvom kvartu. Milan Bandić je pola Zagreba proglasio spomenikom kulture. Ima smisla kada se to učini u gradovima poput Trogira, Dubrovnika ili za Dioklecijanovu palaču. A kad me pitate kamo novac od spomeničke rente odlazi, moram kazati da to ide na dušu lokalne uprave - kaže Kuštrak.