Ovaj australski novinar i osnivač organizacije koja objavljuje tajne informacije i povjerljive dokumente dobivene od anonimnih izvora, zviždača, privukao je pažnju svjetske javnosti objavljujući na kontroverznim stranicama WikiLeaksa brojne materijale koji su potresli brojne vlade svijeta. Dovoljno se prisjetiti dokumenata vezanih za tajne podatke o vojnim i drugim aktivnostima američke vojske u Afganistanu i Iraku, tajnih diplomatskih brzojava iz State Departmenta, mučenja u Guantanamu, prepisku najmoćnijih banaka ili pak priručnika Scijentološke crkve ili ilegalnog odlaganja otpada u Africi.

Zbog nekih od tih objava pojedine države Assangeu su već namijenile smrtnu kaznu, stoga ne čudi to što je prozvan 'mrtvim čovjekom koji hoda', iako su britanske vlasti zajamčile da ga neće izručiti zemlji koja zakonom predviđa smrtnu kaznu.

S druge pak strane Assange je heroj današnjice. Za svoj rad dobio je brojne prestižne nagrade, među kojima je i Amnesty International Media Award, koju je 2009. primio za objavljivanje materijala o izvansudskim pogubljenjima u Keniji. U domovini je ovjenčan nagradom koju su prije njega ponijeli Nelson Mandela i Dalaj-lama, a 2010. prema izboru čitatelja uglednog magazina Time proglašen je osobom godine.

Assange se već iste godine našao na Interpolovom crvenom popisu traženih osoba, temeljem kojeg ga je u prosincu na zahtjev Švedske uhitila britanska policija. Pušten je na slobodu uz jamčevinu te se sklonio u ekvadorsko veleposlanstvo, u kojem je gotovo sedam godina čekao odluku o izručenju. Očekivano, odbacio je sve optužbe tvrdeći kako su politički motivirane te je pozvao pristaše na otpor.

Programatski manifest

Julien Assange rođen je 1971. u Townsvilleu u tropima Queenslanda na sjeveroistoku Australije, ali je većinu mladosti proveo na obližnjem Magnetskom otoku. Budući da mu se majka dvaput preudavala, često se selio i školovao kod kuće. U adolescentskom dobu otkriva računala i sa 16 godina počinje hakirati nadjenuvši si nadimak Mendax, a koji proizlazi iz Horacijeve fraze Splendide mendax (plemenita neistina). Vrlo brzo povezuje se s ostalim hakerima i osniva skupinu International Subversives, čijim imenom najavljuje svoj budući ideološki program. U to vrijeme datira i njegov programatski manifest sadržan u tri točke: ne oštećuj računalni sustav u koji si ušao, ne mijenjaj informaciju u tom sustavu i, konačno, podijeli informaciju.

Šireći opseg hakiranja, Assange dolazi pod prismotru policije još 1991. godine, kada ga australska policija prijavljuje za neovlaštene ulaze u sveučilišta, kanadsku telekomunikacijsku tvrtku, zrakoplovno zapovjedništvo u Pentagonu i brojne druge organizacije. Nakon odsluženih manje od godinu dana zatvora Assange je pušten ranije zbog dobrog ponašanja. Ranijem puštanju kumovala je i činjenica da je u to doba bio otac trogodišnjeg sina s čijom je majkom vodio dugotrajnu bitku za skrbništvo. Proces dobivanja skrbništva pokrenuo je Assangea na osnivanje skupine koja će izraditi središnju bazu podataka skrbnika u Australiji.

Neaktivni kriptoanalitičar

Buduće lice s tjeralice sredinom devedesetih intenzivno se bavi programiranjem i kriptoanalizom te registrira domenu leaks.org, a koja još neko vrijeme neće biti aktivna.

Početkom 2000-ih ambiciozno, ali neuspješno pohađa studij fizike, matematike, filozofije i neuroznanosti na Sveučilištu u Melbourneu te ga napušta nakon trogodišnjeg kampanjskog učenja i polaganja ispita s minimalnom prolaznom ocjenom.

Zatvorivši vrata akademskoj zajednici, Assange 2006. osniva WikiLeaks i donosi još jedan organizacijski manifest u kojem podsjeća da su organizacijski zatvorenije organizacije ranjivije zbog propusta izazvanih strahom i paranojom vodstva i upravljačke strukture, pa su i samim time osjetljivije na curenje informacija od onih koje izaberu neki transparentniji oblik vodstva.

Četiri godine od osnivanja glavni urednik, kako se Assange voli nazivati, počinje objavljivati prve dokumente na WikiLeaksu i stjecati titulu najintrigantnije osobe na svijetu. Assange za debi odabire jednu od najosjetljivijih meta i objavljuje 251.000 američkih diplomatskih brzojava, od kojih je gotovo polovica označena kao povjerljivi ili tajni dokumenti. Odmah poslije objave za budućeg najpoznatijeg svjetskog hakera počinje se zanimati australsko pravosuđe te započinje federalnu istragu, od koje se odustaje nakon što je sud zaključio kako Assange nije počinio nijedno kazneno djelo.

Burevjesnik Arapskog proljeća

Odluka australskog pravosuđa nije naišla na odobravanje američkog ministarstva pravosuđa te ono započinje istragu zbog curenja informacija, a vrlo brzo je uslijedila optužnica, na koju se Assange nije obazirao. Štoviše, WikiLeaks započinje objavu materijala nesmiljenim tempom, ne štedeći nikoga, a pojedini analitičari smatraju kako je upravo Assangeov projekt pokrenuo revoluciju u Tunisu, nakon koje je Arapsko proljeće poharalo Bliski istok i sjever Afrike.

Assange se podjednakom žestinom okomljuje i na američku vojsku te uz pomoć zviždača Bradleyja Manninga, koji je u Irak došao 2009. kao obavještajni analitičar, svjetskoj javnosti predočava 700.000 vojnih i diplomatskih izvješća iz rata u Iraku i Afganistanu. Manning, koji se kasnije deklarirao kao transžena imena Chelsea, uhićen je i mučen, a nakon tri godine i konačno osuđen na 35 godina zatvora. Ipak, nakon odsluženih sedam godina pomilovao ga je tadašnji američki predsjednik Barack Obama, poručivši kako su 'Amerikanci narod koji oprašta'.

Postavši konstantna prijetnja, ponajviše za Washington, Assange se od kolovoza 2010. nalazi pod povećalom švedske policije te ga i danas traže zbog navodne umiješanosti u silovanje. Službeni Stockholm podiže i europski uhidbeni nalog, a Assange se nakon dvomjesečnog skrivanja prijavljuje policiji u Londonu te je pušten na slobodu uz jamčevinu. Budući da je Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva odbio njegov zahtjev za ukidanje primjene europskog uhidbenog naloga, zbog čega bi se suočio s izručenjem, Assange 19. lipnja 2012. nalazi pribježište u ekvadorskom veleposlanstvu, u kojem mu službeni Quito dodjeljuje diplomatski azil.

Locirati i transferirati

Otad datiraju i nedoumice oko toga tko doista potražuje Assange i zašto, pa tako britanska vlada tvrdi da ga želi izručiti Švedskoj, dok on tvrdi kako ga Stockholm traži isključivo kako bi ga transferirao u Sjedinjene Države, u kojima mu zbog veleizdaje prijeti smrtna kazna.

Američko inzistiranje na Assangeu dodatno je pojačalo prijezir kod već etabliranih kritičara i mrzitelja Washingtona, što mudro koristi Moskva te bjeguncu omogućava vlastitu političku emisiju koja se iz emitirala na televiziji Russia Today iz improviziranog studija u londonskoj diplomatskoj četvrti Knightsbridge.

Unatoč sumnji da je silovatelj, Australac je redovito na popisu laureata uglednih nagrada, a i sami novinari priznaju ga kao kolegu čije su metode rada značajno utjecale na prikazivanje i objavljivanje informacija. Svjetski dnevnici i magazini također ga odabiru za osobu godine, dok on najavljuje autobiografiju čijom bi prodajom pokrio odvjetničke troškove. Kako stvari sada stoje, upravo će mu o kvaliteti odvjetnika ovisiti daljnja sudbina.