Ministar financija Slavko Linić nije uspio natjerati svoje kolege iz Vlade da smionije stegnu remenje i poštede ga rebalansa proračuna. No Liniću i njegovim socijaldemokratskim kolegama, s druge strane, nije nedostalo 'hrabrosti' donijeti antirecesijske mjere kojima su sve hrvatske građane prisilili da po ne-znam-koji-put rebalansiraju svoje kućne budžete
Nismo se još oporavili od dvopostotnog povećanja PDV-a, cijelog niza poskupljenja, a već od travnja nam se smiješi novi izdatak - plaćanje poreza na domove.
Ne tješe pritom Linićeve riječi da porez na prvu nekretninu neće biti značajno skuplji od komunalne naknade, koju socijaldemokratska vlada briše iz naših troškovnika kao relikt iz socijalizma, preferirajući porez na nekretnine kao kapitalističku tekovinu.
Da ironija sudbine bude okrutnija, mnogi građani još uvijek nisu ni pravi vlasnici tih stanova, jer će za njih još desetljećima otplaćivati kredite. Suvišno je isticati da većinu stambenih dužnika još k tome more valutne klauzule. Također, mnogi građani su do svoje prve nekretnine došli upravo zahvaljujući državnim poticajima, bilo preko državnih jamstava za stambene kredite (tzv. Bačićev model) ili nekadašnjeg POS-a (odnosno Čačićevog modela). Sad valjda država od njih očekuje da joj se oduže za poticaje u rješavanju stambenog pitanja.
Oni pak koje banka izbaci iz stana zbog neplaćanja mjesečnih kreditnih obveza možda će se 'osloboditi' plaćanja Linićeva poreza. No čim izađu na ulicu skitati se od nemila do nedraga u potrazi za smještajem u opasnosti su od počinjenja prekršajnog djela odavanja skitnji, zbog čega bi ih Ostojićevi plavci mogli opaliti kaznom od tisuću do dvije tisuće kuna ili 15 dana zatvora. Ovo potonje bi im moglo ići u prilog, jer bi si tako riješili smještaj i hranu za dva tjedna.
