Slabo poznatu probavnu bolest eozinofilni ezofagitis (EoE) teško je dijagnosticirati iako ona može utjecati na gutanje i zahtijevati hitno liječenje, piše britanski Guardian u članku naslovljenom 'Astma jednjaka: Alarmantan porast rijetkog upalnog stanja'. O kakvoj je bolesti riječ, na što treba obratiti pažnju i što kažu hrvatski stručnjaci?
Britanka Lisa Thornton bila je u visokoj trudnoći u ranim 30-ima kada je osjetila svojevrsno 'začepljenje' u jednjaku, mišićnoj cijevi za hranu koja povezuje usta sa želucem. Tada je to pripisala trudnoći. Nekoliko godina kasnije, za vrijeme nedjeljnog obiteljskog ručka, komadić brokule zapeo joj je u grlu. Grčevi su trajali satima, a nisu pomagale ni velike količine vode jer se sadržaj vraćao.
Liječnici na hitnoj stavili su je na drip i razmatrali operativno rastezanje jednjaka. Kao zadnji pokušaj, mladi liječnik dao joj je morfij jer on ima i učinak opuštanja mišića. To je, nakon 36 sati, pomoglo - kada se probudila, 'začepljenje' je nestalo. Tada nitko nije znao što se točno dogodilo. Trebalo je proći još cijelo desetljeće i više takvih slučajeva prije nego što je Thornton konačno dobila dijagnozu: eozinofilni ezofagitis (EoE) ili astma jednjaka. Za nju je ta bolest rezultirala godinama izbjegavanja različite hrane i rastuće tjeskobe oko jela, osobito u društvenim situacijama, pa ističe da bi je svakako trebalo puno brže dijagnosticirati, piše Guardian.
vezane vijesti
Jednjak je obično uži od centimetra, ali može se rastegnuti triput više da bi primio velike komade hrane. Kod pacijenata kao što je Thornton sluznica jednjaka postaje kronično upaljena, čineći taj organ krutim i nerastezljivim, što rezultira blokadom hrane. Stanje je uzrokovano pretjeranom imunološkom reakcijom koju pokreću eozinofili, specijalizirane bijele krvne stanice koje inače eliminiraju štetne crijevne bakterije i parazite, ali prilikom poremećaja imunološkog sustava mogu izazvati alergijske reakcije i ekceme.
Hannah Hunter, dijetetičarka za alergije iz Zaklade Guy's and St Thomas' britanske Nacionalne zdravstvene službe (NHS), posljednjih 10 godina prati pacijente s EoE-om, poznatim i kao 'zapadna bolest'. Ona ukazuje na različite teorije o porastu alergija, astme, ekcema, peludne groznice: u sklopu rasprava o higijeni sve više slučajeva EoE-a pripisuje se suvremenoj čistoći okruženja i 'manjku' infekcija u djetinjstvu, a tu je i teorija o oštećenju sluznice jednjaka uslijed prehrane s pesticidima, aditivima, konzervansima, sladilima, emulgatorima, deterdžentima... Također, mnogim pacijentima s ovim stanjem pogrešno se dijagnosticira probavna smetnja ili gastroezofagealna refluksna bolest (GERB).
Mnogi liječnici opće prakse nemaju dovoljno znanja o ovoj bolesti, a inozemna izvješća pokazuju da je potrebno u prosjeku šest godina da se pacijentima postavi točna dijagnoza. Iako je sada dostupan učinkovit lijek, poznat kao budezonid, mnogi zbog pogrešne dijagnoze godinama ostaju bez odgovarajućeg liječenja, što može dovesti do ožiljaka na jednjaku i nesposobnosti pacijenata da normalno jedu ili čak progutaju manju tabletu.
Baš kao i alergije na hranu, EoE je sve češći u svim dobnim skupinama. Kod odraslih su najčešći simptomi poteškoće u gutanju, zastoj hrane, žgaravica i bol u prsima, a drugi nisu posve karakteristični za tu bolest. Kod djece najčešće prijavljeni simptomi uključuju povraćanje, bol u trbuhu, disfagiju (4,8-60,9 posto) i smetnje s gutanjem, prema članku objavljenom u Journal of Clinical Medicine. Prof. dr. sc. Goran Palčevski, pročelnik Zavoda za gastroenterologiju, nefrologiju i endokrinologiju Klinike za pedijatriju KBC-a Rijeka i prodekan za kvalitetu riječkog Medicinskog fakulteta, potvrđuje za tportal da se s godinama uistinu dijagnosticira sve više slučajeva eozinofilnog ezofagitisa. Ipak, nema razloga za paniku, smatra.
Iz pedijatrijske perspektive, simptomatologija EoE-a može biti prisutna kod različitih bolesti. Smetnje u radu jednjaka ne javljaju se samo kao posljedica reakcija na nutritivne alergene, već mogu biti i posljedica stresa ili psiholoških poremećaja, pa je neki put teško razlučiti, pogotovo onome tko se ne susreće često s time, je li u pitanju nešto bezazleno ili zahtijeva detaljniju obradu, a potom i liječenje.
'Definitivno raste svijest o toj bolesti, ali činjenica je i da su sve češće manifestacije alergija, odnosno autoimunih oboljenja', kaže Palčevski, ujedno zamjenik gradonačelnika Rijeke. Simptomi EoE-a dosta su slični onima kod gastroezofagealnog refluksa. Dr. Palčevski napominje da je potrebno razlikovati dojenački GER i GERB: gastroezofagealni refluks je vraćanje želučanog sadržaja u jednjak kod dojenčadi, što prolazi do prve godine života, dok prilikom gastroezofagealne refluksne bolesti želučani sadržaj oštećuje jednjak jer sluznica u tom dijelu nije 'pripremljena' za takvu kiselost. Postoji i tzv. preosjetljivi ili hipersenzitivni jednjak sa sličnim simptomima, no EoE se dijagnosticira kada se putem biopsije vide upalne promjene na njegovoj sluznici.
U Liječničkom vjesniku Hrvatskog liječničkog zbora 2022. godine objavljene su Kliničke smjernice za dijagnostiku, liječenje i praćenje bolesnika s eozinofilnim ezofagitisom te se navodi da je riječ o kroničnoj bolesti s upalnim promjenama na jednjaku. 'Unatrag desetak godina bilježi se porast incidencije i prevalencije EoE-a, gdje prevalencija EoE-a varira te u općoj populaciji iznosi 0,2–4/1000 u asimptomatskih bolesnika, dok kod simptomatskih bolesnika ona iznosi pet-šest posto. Smatra se da prevalencija u općoj populaciji iznosi 43 do 52/100.000', navodi grupa autora.
U stručnom članku 'Eozinofilni ezofagitis – što smo do danas naučili?' navodi se da, unatoč dramatičnom napretku razumijevanja bolesti u relativno kratkom vremenu, mnoga pitanja ostaju otvorena. 'Isprva smatran rijetkim poremećajem, EoE zbog iznenađujućeg porasta učestalosti posljednjih godina postaje epidemiološki relevantna bolest... Nakon prvih opisa u Sjevernoj Americi i Europi, EoE je danas globalni fenomen, stopa usporedivih s Crohnovom bolesti', navode autori predvođeni izv. prof. dr. sc. Orjenom Žajom, dr. med., predstojnicom Klinike za pedijatru KBC-a Sestre milosrdnice i predsjednicom Hrvatskog društva za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu.
Kada je gastroenterolog Stephen Attwood identificirao EoE u kasnim 1980-ima, procjenjivalo se da se javlja u manje od 10 slučajeva na 100.000 ljudi. Procjene Britanskog društva za gastroenterologiju pokazuju da EoE sada pogađa približno 63 od 100.000 ljudi, što je prema Attwoodu dovoljno da se proglasi 'uobičajenom bolešću'.
Hunter pak ukazuje na to da treba više doznati o ulozi različitih namirnica, osobito kravljeg mlijeka, pšenice i jaja. Iako se EoE jako razlikuje od reakcija koje se obično povezuju s alergijama na hranu, poznato je da određene namirnice potencijalno pogoršavaju simptome. 'Postoje dokazi da način na koji jedemo može utjecati na naš imunološki sustav i tako utjecati na EoE. Visoko prerađena hrana, šećer i transmasnoće mogu imati štetan učinak', rekla je Hunter.
