Nekadašnji predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana rođen je na Sušaku u obitelji Marijana Šarinića, vlasnika kamenoloma, člana HSS-a i gradonačelnika Sušaka koji je potkraj rata, prema službenom izvješću, počinio samoubojstvo, dok se njegova majka kasnije preudala za uglednog arhitekta Lea Babića. Šarinićev otac je poslije rata proglašen 'narodnim neprijateljem', a sva imovina je konfiscirana.

Nakon završetka gimnazije Hrvoje Šarinić upisuje smjer mostogradnje na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, a po završetku studija zapošljava se u zagrebačkom poduzeću Hidroprojekt, odakle ga 1962. šalju na specijalizaciju u Francusku.

Umjesto tri mjeseca, koliko je planirao provesti u Francuskoj, Šarinić ostaje 25 godina. Prvi veliki posao početkom 70-ih godina prošlog stoljeća bio mu je izgradnja nuklearne elektrane u Bordeauxu, a tri godine kasnije pa sve do 80-ih godina, unatoč ekonomskim sankcijama protiv tamošnjeg režima, vodi izgradnju dviju nuklearnih elektrana u okolici Cape Towna u Južnoafričkoj Republici, a usput je radio i za francusku vojsku na nizu projekata.

Zbog doprinosa razvoju Francuske, bivši francuski predsjednik Jacques Chirac odlikuje ga najvišim francuskim odredom Legije časti te mu dodjeljuje francusko državljanstvo.

U međuvremenu, od 1980. do 1984., kao naturalizirani Francuz, u Zagrebu predstavlja tvrtku koja će planirati izgradnju nuklearnih centrala, ali neuspješno. Radilo se, naime, o lobiranju za izgradnju nuklearne elektrane u Prevlaci kod Zagreba.

Nakon tog poslovnog neuspjeha Šarinić se 1984. seli u Casablancu gdje postaje direktor najveće marokanske građevinske tvrtke. U Maroku ostaje do 1987., kada se s obitelji vraća u Zagreb.

U politiku ulazi potkraj 1989. godine, kada budućem predsjedniku Tuđmanu šalje pismo sa životopisom u kojem mu se, kako je jednom prilikom kazao, stavio na raspolaganje 'jer mu je bilo jasno što se događa'.

Tuđman odgovara na Šarinićevo pismo pozivom u 'baraku' u Savskoj pa nekadašnji arhitekt nakratko postaje administrator u HDZ-u. Vrlo brzo nakon pobjede HDZ-a na prvim višestranačkim izborima postaje šef kabineta, a potom i predstojnik Ureda predsjednika. Tu je dužnost obavljao s prekidima u trima navratima.

Prema sjećanju Šarinićevih suradnika, bio je osoba od najvećeg Tuđmanova povjerenja i jedina osoba koja je kod njega mogla ući bez kucanja, sa stalnom izravnom telefonskom linijom.

Nakon parlamentarnih izbora 1992. dobio je mandat za sastavljanje vlade te na dužnosti premijera ostaje do travnja iduće godine. U to vrijeme buknula je afera oko prodaje Dalmacijacementa, gdje se spominjala i provizija, pa se Šarinić našao na udaru javnosti nakon što je u Saboru izjavio da 'državu doživljava kao tvrtku'.

Zbog toga daje ostavku, a na mjestu premijera nasljeđuje ga Nikica Valentić. Šarinića nakon ostavke ponovno poziva Tuđman na prethodnu funkciju predstojnika Ureda predsjednika, a istovremeno postaje i šefom hrvatskog pregovaračkog tima s pobunjenim Srbima te voditeljem Povjerenstva za odnose s UNPROFOR-om.

Tih dana učestalo je išao u tada tajne misije u Beograd, gdje se čak trinaest puta sastao sa Slobodanom Miloševićem, a pregovarao je s brojnim međunarodnim posrednicima, dok mu je, prema vlastitom prisjećanju, u najlošijem sjećanju ostao lord David Owen.

Sredinom 90-ih Šarinić će se 'proslaviti' i s tzv. istarskim ipsilonom, kada je preko svojih veza s francuskom tvrtkom Bouygouse dogovorio izrazito nepovoljan ugovor za Hrvatsku o gradnji te ceste, a krajem tog desetljeća postupno izlazi iz kruga najvjernijih Tuđmanovih suradnika.

Nakon Tuđmanove smrti i izbora 3. siječnja 2000. godine, s Matom Granićem, Vesnom Škare-Ožbolt i Joškom Morićem izlazi iz HDZ-a i osniva Demokratski centar, ali vrlo brzo napušta politiku, povlači se u Samobor i izdaje knjigu 'Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem'.

U međuvremenu doživljava obiteljsku tragediju; u motociklističkoj nesreći poginuo mu jedan od trojice sinova, Mario, inače pilot vladina aviona koji je u nekoliko navrata upravljao avionom tijekom Tuđmanovih odlazaka u inozemstvo na liječenje. Drugi sin Andre također je pilot, dok je treći sin Marc ugostitelj.

Stranačka kolegica te suradnica iz Ureda predsjednika Vesna Škare Ožbolt kazala je za tportal u povodu Šarinićeve smrti da je bio jedan od najbližih Tuđmanovih suradnika koji je 'utkao sebe u izgradnju hrvatske države'.

'Hrvoje Šarinić je, pored prvog hrvatskog predsjednika, neosporno jedan od najzaslužnijih za stvaranje moderne hrvatske države. U izgradnji države nesebično je napustio Zapad te je sve svoje veze, poznanstva i vlastita znanja ugradio za dobrobit Hrvatske. Usuđujem se reći da je, pored Tuđmana, bio jedan od stupova hrvatske države', kazala je za tportal Škare-Ožbolt.

Riječi hvale za preminulog Šarinića u razgovoru za toprtal nije krio ni Slavko Linić, njegov politički oponent i sugrađanin iz Rijeke.

'Šarinić je kao ratni premijer svojim programom itekako pomogao u stvaranju Hrvatske, a kao lokal-patriot nesebično je pomagao i razvoju rodne Rijeke. U stvaranju Hrvatske nesebično je uložio svoja znanja i veze sa Zapada te o njemu, iako smo pripadali različitim političkim opcijama, imam samo riječi hvale. Neosporno je zaslužan za stvaranje moderne Hrvatske', zaključio je Linić.