Švedski tužitelj Krister Petersson predstavio je u srijedu zaključke istrage o Palmeovu ubojstvu koju je aktivno vodio posljednje tri godine. No ona će biti obustavljena jer je Engström preminuo 2000. godine pa samim time ne može biti ispitan ni optužen.

Engström, koji je radio u osiguravajućem društvu Skandia nedaleko od mjesta premijerova ubojstva, ispitan je odmah na početku istrage i pušten, a njegovo ime kao potencijalnog osumnjičenika pojavilo se tek prije nekoliko godina. Tijekom istrage utvrđeno je da je izašao iz svojeg ureda samo dvije minute prije ubojstva i potom se vratio u zgradu rekavši čuvarima što se dogodilo, nakon čega je otišao kući.

Iako je bio među prvim osobama koje su se našle na mjestu zločina, švedska policija tome nije pridavala veliku pozornost te je tog grafičkog dizajnera ispitala tek kasnije. U razgovoru s istražiteljima Engström je davao kontradiktorne izjave, zbog čega je policija zaključila da je u pitanju nepouzdana osoba željna pažnje pa ga nisu smatrali osumnjičenim.

Ubojica željan pažnje

Prema navodima tužitelja Peterssona, posve je sigurno da se Engström nije ponašao onako kako je opisao policiji, a k tome nitko osim njega ne zna što je radio prije i nakon ubojstva u razmaku od 20 minuta. Petersson je istaknuo da su pojedini svjedoci, među kojima i Palmeov sin Marten, opisali odjeću ubojice koja je odgovarala Engströmovoj, ali i da ga nitko od očevidaca nije zamijetio na samom mjestu ubojstva.

Da bi upravo Engström mogao biti ubojica, ukazuju na to činjenice da je imao pristup oružju te da nije volio švedskog premijera. Međutim policija ga ne može povezati s oružjem kojim je počinjen zločin jer za to nema forenzičkih dokaza.

Teoriju da je Engström ubojica prvi je razvio pisac Lars Larsson u knjizi 'Neprijatelj naroda', koju su potkrijepili pojedini svjedoci na mjestu zločina. Kao mogući motiv navedeno je Engströmovo neslaganje s političkim vrijednostima socijaldemokratskog premijera koji je zagovarao prekid rata u Vijetnamu i okončanje politike apartheda u Južnoafričkoj Republici.

Prije nego što je postao grafički dizajner, Engström je neko vrijeme proveo u švedskoj vojsci, s kojom je surađivao i nakon vojne službe radeći ilustracije za terenske priručnike. Bavio se i politikom kao član Umjerene stranke, a koju je napustio zbog neslaganja s lokalnim stranačkim vodstvom u štokholmskoj četvrti Täby, u kojoj je živio. Nakon ubojstva u nekoliko navrata gostovao je na švedskoj državnoj televiziji iznoseći svoju teoriju o zločinu, a tom prilikom kritizirao je švedsku policiju zbog nedostatka interesa da riješi ubojstvo.

Smatrajući da je riječ o osobi željnoj pažnje, policija ponovno nije obraćala pažnju na Engströma, iako je na njega kao ubojicu ukazivao Thomas Petersson, novinar i publicist koji je u svojoj knjizi 'Nevjerojatno ubojstvo' upućivao na niz tragova na koje je policija trebala obratiti pažnju. Iako je mnoštvo svjedoka ukazivalo na Skandia mana, on nikad nije došao pred lice pravde jer je 2000. godine počinio samoubojstvo i odnio u grob tajnu ubojstva omiljenog švedskog premijera.

Potrošeni milijuni bez rezultata

Olof Palme ubijen je u kasnim noćnim satima 28. veljače 1986. pri povratku iz kina u središtu Stockholma, u kojem je bio sa suprugom Lisbet. Činjenica da je bio vrlo pristupačna osoba koja nije koristila usluge tjelohranitelja olakšala je posao ubojici koji je pucao Palmeu u leđa ispalivši najmanje dva hica iz revolvera Smith & Wesson kalibra .357 Magnum. Jedan od hitaca pogodio je i premijerovu suprugu, ali je ona prošla samo s lakšim ozljedama. Prolaznici su odmah pohitali u pomoć smrtno ranjenom Palmeu i njegovoj supruzi, no premijeru nije bilo spasa te je preminuo desetak minuta nakon prijema u bolnicu.

Palmeovo ubojstvo bilo je prvo takvog tipa u novijoj povijesti Skandinavije te je, s obzirom na niz teorija i mogućih naručitelja, na taj poluotok imalo utjecaj identičan ubojstvu američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja na Sjedinjene Države.

Opsežnom istragom, koja je švedske porezne obveznike stajala ukupno 41 milijun dolara i za koju kažu da je 'najveća u globalnoj povijesti policije', najprije se došlo do Christera Petterssona, kojeg je kao počinitelja identificirala premijerova supruga. Iako policija nikad nije pronašla revolver kojim je počinjeno ubojstvo, Pettersson je svejedno osuđen na doživotni zatvor.

Pettersson je kao alkoholičar i narkoman i ranije imao posla s policijom te je 16 godina prije Palmeova ubojstva iz čista mira bajunetom ubio prolaznika na ulici, zbog čega je završio u psihijatrijskoj ustanovi. Nakon priziva Vrhovnom sudu Pettersson je poslije samo godinu dana provedenih u zatvoru oslobođen svih optužbi za Palmeovo ubojstvo zbog nedostatka dokaza. Dobivši odštetu zbog javne difamacije u iznosu od 50.000 dolara, vratio se opijatima, a nakon što je spiskao novac od odštete počeo je naplaćivati intervjue koji su golicali maštu švedske javnosti.

U jednom od intervjua priznao je Palmeovo ubojstvo, što su mediji i javnost ocijenili kao njegov pokušaj da živi na račun medijske slave, istovremeno znajući da policija nema dovoljno dokaza kako bi ga zadržala iza rešetaka. U drugom pak intervjuu kao ubojicu označio je Engströma, ali i taj trag policija je zanemarila smatrajući da Skandia man ima dovoljno čvrst alibi.

Smione teorije

Slučaj Palmeova ubojstva ponovno je došao na sud 1988. godine, ali Vrhovni sud presuđuje da ponuđeni dokazi tužiteljstva nisu dovoljni za pokretanje novog procesa protiv Petterssona. Osam godina kasnije navodni Petterssonov poznanik ispričao je za švedsku državnu televiziju da je on zamijenio Palmea za dilera droge kojeg je namjeravao ubiti zbog prevare. Za taj detalj kasnije se ispostavilo da ga je od neimenovanog izvora iznudio redatelj dokumentarca kako bi svojem filmu pridao više važnosti.

Uništen kombinacijom alkohola i droge, Pettersson umire u bolnici 2004. godine, ali netom prije stupa u kontakt s Palmeovim sinom Martenom, kojem je poručio da će mu otkriti tajnu očeva ubojstva. Do tog susreta nikad nije došlo jer je prerano umro i, poput Skandia mana, odnio tajnu u grob.

O pozadini Palmeova ubojstva niže se niz teorija, među kojima su i one da su premijerovo ubojstvo naručili CIA ili KGB jer je bio kritičar svjetskih velesila, osobito Sjedinjenih Država, zbog rata u Vijetnamu. Mnogo smionije teorije kazuju da su švedskog premijera likvidirali bijeli Južnoafrikanci zbog njegovih kritika upućenih zbog aparthejda. Na popisu neslužbenih sumnjivaca bili su i Kurdi, ekstremna ultralijeva teroristička organizacija Baader-Meinhof, ali i švedski neonacisti.

Prije devet godina kao mogućeg naručitelja njemački tjednik Focus prokazao je jugoslavensku tajnu službu Udbu. Izvor listu za tu teoriju bio je nekadašnji Udbin agent Vinko Sindičić i njegove tvrdnje da je ubojica stanoviti Ivo D. koji živi u Zagrebu. On je, ustvrdio je Sindičić, ubio Palmea po nalogu službe kako bi se diskreditirao Nikola Štedul, hrvatski emigrant koji je tada živio u Švedskoj, a kojem je trebalo pripisati taj atentat.

Beograd je Štedula, tvrdio je Sindičić, smatrao jednim od najutjecajnijih emigranata te je znao za njegove kontakte s Mirom Barešićem, nakon uhićenja u SAD-u izručenog Švedskoj, u kojoj je ranije osuđen ubog ubojstva jugoslavenskog veleposlanika Vladimira Rolovića u Stockholmu. Njega je pak imala na piku četnička emigracija jer je navodno naredio poslijeratno ubojstvo vladike Srpske pravoslavne crkve Joanikija Lipovca. Valja podsjetiti da je Sindičić proveo 15 godina u zatvoru zbog pokušaja ubojstva Štedula u Škotskoj 1988. godine.

Jedno vrijeme govorilo se da je Palme ubijen zbog nerealizirane prodaje švedskih topova indijskoj vojsci i upletenosti nekoliko tajnih službi u tu prodaju. Bilo je govora o tome da ga je dao ubiti čileanski desničar Robberto Thieme kako bi se osvetio za švedsku dobrodošlicu lijevo orijentiranim Čileancima, pobjeglima iz zemlje nakon ubojstva predsjednika Salvadora Allendea 1973. godine.

Ubojstvo kao trajna inspiracija

Kao i u brojnim drugim enigmama, na popis sumnjivaca uvršteni su masoni, točnije talijanska masonska loža, ali bez konkretnog motiva koji bi potkrijepio teoriju. Neki su ukazivali i na švedskog serijskog ubojicu Johna Ausoniusa, ali je on svoju nedužnost dokazao neoborivim alibijem.

'Dobro obaviješteni pojedinci' ukazivali su na to kako pozadinu ubojstva treba potražiti u aferi Irangate, ali je i ta teorija odbačena. Palmeovim ubojstvom bavio se i svjetski poznat pisac trilera Stieg Larsson te je razvijao teoriju ubojstva spremnu za objavljivanje, ali ga je u tome spriječila smrt.

Iako je u srijedu objavljeno da iza Palmeova ubojstva stoji Engström, ne treba sumnjati u to da će se i nadalje razvijati razne teorije. Palmeovo ubojstvo je naime uvijek aktualno u švedskom društvu. O njemu se snimaju videopodcasti i dokumentarci, a napisano je i bezbroj knjiga. O danu kad je ubijen Palme pjevaju i švedski bendovi čiji se članovi nisu ni rodili te 1986. godine. Poznavatelji žanra smatraju da je upravo to ubojstvo inspiriralo nastanak svjetski poznatog nordijskog noira, a tisuće amaterskih detektiva zasigurno se neće pomiriti s pričom da iza ubojstva stoji najobičniji grafički dizajner.