Kraj je kolovoza, gužve polako odlaze u fade out, ali burni dan prema Ninu poslao je tisuće znatiželjnika željnih novih doživljaja, a Nin i njegova Solana s Muzejom soli spadaju u priče koje se s ponosom pohranjuju u pametne telefone i odašilju po društvenim mrežama, poneka sa sjetnom porukom oproštaja od ljeta, s mirisom mora i okusom soli.

Ponuda sa zrnom soli u glavi

Josipa, koja se na kraju iscrpljujućeg radnog dana vraća u ulogu majke uskoro četverogodišnjaka i supruge fotografa, prije voditeljice najslanijeg muzeja u Hrvata bila je novinarka. Između brojnih telefona i susreta s turistima kaže kako uživa na sadašnjem radnom mjestu jer je jednako dinamično, uzbudljivo, u pokretu, s mnoštvom interakcija s ljudima koje nikad ne bi susrela. Kaže i kako su u Ninu već odavno znali da njihova Solana nije 'obična', kako svojom storijom nadilazi čisto tehnološke podatke koji se daju izmjeriti hektarima i tonama. Branje soli u tom kraju datira iz rimskog doba, a ono što je onda bilo uobičajeno danas je posebna rijetkost: ninska Solana jedna je od rijetkih koje proizvode sol na tradicionalan i prirodan, ekološki način. Za puno toga pobrinula se priroda dajući klimatske uvjete s brojnim sunčanim satima i pogodnim vjetrom, izuzetan geografski položaj što ninskoj soli daje vrhunsku kvalitetu… Ali za pretvoriti more u sol, a solanu u muzej i uspješnu turističku ponudu – trebalo je i soli u glavi.

'Nismo samo tvrtka s određenim brojem zaposlenika, ured s morem registratora i papira, proizvodnim pogonom, puno više smo od toga. Naš proizvod rezultat je napornog fizičkog rada koji je i dan-danas približan onome kako su radili naši stari prije trideset, četrdeset, pedeset, sto godina. Suradnja čovjeka i prirode ovdje je i više nego važna. Mijenjaju se vremena, ljudi, povijest, no kod nas ostaje jedna stvar ista, radimo kao i naši preci, dok god imamo mora, imamo i soli koju i dan-danas beremo ručno. Ideja o muzeju došla je obilaskom solana po svijetu, primjerice u Francuskoj i Tunisu. Sa željom da Solana Nin ispriča priču o soli kroz stare alate i fotografije, 2011. pokrenuli smo prvi muzej soli u Hrvatskoj. Naša inicijativa odmah je bila prepoznata kod turista i kod struke. U sklopu održavanja tradicionalne 13. poslovno-turističke burze PUT naš muzej osvojio je nagradu Simply the best 2011. za kreativnost i inovacije muzejskih sadržaja', kaže Sanja Stamenić Oštrić, direktorica marketinga i prodaje Solane Nin. Pet godina kasnije kreativnosti i inovativnosti ne nedostaje. Nedavno je Muzej dobio novootvorenu Kuću soli, jedinstven izložbeni objekt. Unutrašnjost Kuće obložena je solju, a u njoj posjetitelji mogu vidjeti fotografije iz davne prošlosti i iz novijeg vremena na kojima su zabilježeni mukotrpan rad, generacije radnika, povijest i tradicija. U Kući soli nalazi se velika maketa Solane obložena staklom sa svjetlosnim efektima što znatno može približiti način rada, izgled cjelokupnog ogromnog područja koje pokriva Solana zajedno sa svojim bazenima. U Kući soli emitiraju se i dokumentarni filmovi vezani za Solanu.

Turisti su prepoznali atrakciju

'Ova je bila vrhunska sezona. Ovo je ljeto bilo u punom jeku, mali milijun ljudi dolazi svaki dan iz raznih krajeva svijeta, od Amerike do Japana, Australije, Kine, Kanade, Njemačke, Austrije, Italije… Tu su razne manifestacije kao što su Dani otvorenih vrata, zatim naš Festival soli koji je ovog ljeta obilježio 5. godinu održavanja. Još uvijek radimo punom parom, nastojimo produžiti sezonu raznim sadržajima, potaknuti ljude da nas prepoznaju i tijekom jeseni i zime. Sada je puno upita za obilaske i tijekom postsezone, u rujnu i listopadu', kaže Josipa. 'Što sveMuzej soli nudi turistima?', pitam.

'Prije svega, vodimo ih do samog srca solana – do bazena. Jako ih fascinira kad solanu usporedimo s ljudskim organizmom. Sve su funkcije raspoređene pravilno i djeluju sinergijski, a težnja se zasniva na prirodnosti, jednostavnosti i strpljivosti. Svrha nas koji vodimo turiste je da ih približimo prirodi okusom, dodirom, pogledom i emocijom. Ti susreti s prirodom i njezinim procesima najatraktivniji su u sezoni proizvodnje, ljeti, kad se zorno može vidjeti sve ono o čemu u Muzeju svjedoče fotografije – dakle, ta priča o tradicionalnom i prirodnom načinu proizvodnje soli te da smo jedina ekološka solana na Jadranu, to nije nekakav PR, nego stvarnost o čemu svjedoče ekološki certifikati Europske unije. No, turisti ne prestaju dolaziti ni tijekom postsezone. U vrijeme jeseni, zime i proljeća te početkom ljeta imamo jako puno grupa djece školskog i vrtićkog uzrasta koja organizirano dolaze iz raznih krajeva Hrvatske, ali i susjedne BiH. Posjet Solani dio je njihovih školskih projekata, ljetnih škola te raznih ostalih akcija koje im financira EU. I tada se također obilaze bazeni, a tijekom 45-minutnog vođenja govori i o povijesti ovog kraja i ljubavi prema soli koja se prenosi s naraštaja na naraštaj. Turistima je vrlo zanimljivo, primjerice, da su rimske gozbe bile nezamislive bez ninske soli. O starosti naše solane svjedoči i rimska zapornica koja se i danas nalazi na poljima soli. Fascinira ih i da se time u starim vremenima sol mijenjala za zlato, unca za uncu, a poznato je da su i Rimljani svoje vojnike plaćali našom soli. Rimski je naziv za ovakav način plaćanja salarium – smatra se da iz tog termina potječe riječ 'plaća' (engl. salary)', kaže Josipa dodajući još malo povijesne soli u priču. Da bi ostvarili svoju dominaciju, Mlečani su 1500. godine kupili solane na Jadranu pa tako i Solanu Nin. I kako to i prije pojave modernog kapitalizma biva, zbog konkurencije svojim solanama, na petsto su godina - zatvorili ninsku.

I moderni nutricionizam ide u prilog Ninskoj solani

'Život nisu zatvorili, a procesi koji se zbivaju u solani ne mogu se zaustaviti', kaže Josipa dodajući kako je uvijek iznova fasciniraju logična pitanja kojih se najčešće sjete djeca iz osnovnih škola, pitanja kojih se ne bi posramili ni najveći stručnjaci iz područja kemije i biologije. No, sve više znatiželje vezano je uz ono što bi spadalo u popularni nutricionizam.

'Ljude najviše zanima što konzumiraju, danas je jako važno znati što unosimo u naše tijelo, odakle je proizvod, što je u njemu... Ne gleda se samo cijena, već i nutritivna vrijednost proizvoda. Naši proizvodi imaju oznaku 'bio', na njima je naznačeno i da je sol ručno brana što nas u današnje doba jake industrijalizacije i sve većeg utjecaja robotike u proizvodnji čini vrlo posebnima. Ninska sol uistinu pozitivno utječe na naše zdravlje', kaže Josipa, pa uz 'ali to nije sve' pokazuje - cvijet soli, nerafiniranim mineralima izrazito bogatu sol.

'Zovemo je još i kavijarom soli. U njoj postoji element koji je atipičan u prirodnom obliku za ostale soli. Riječ je o jodu koji dolazi od morskih algi. Osim joda, bogata je magnezijem, kalijem, kalcijem. Također sadrži i mikroelemente u tragovima, poput fosfora, broma, cinka, željeza, bakra, mangana, silicija. Kao proizvod koji nije rafiniran i dobiven je isključivo ekološkim putem, pogodan je za osobe koje imaju problema sa štitnom žlijezdom, također pedijatri preporučuju i za djecu stariju od godine dana, iznimno pogoduje zdravlju trudnica. Koristi se i kao sredstvo za detoksiciranje organizma. Cvijet soli skuplja se u ranim jutarnjim satima i kasno navečer kad nema vjetra, nalazi se na površini mora, pluta kao led, skuplja se posebnim mikronskim sitom, a kada se cvijet soli pokupi, tada se skuplja sol s dna bazena. Okusom se razlikuje od obične soli, one koju imamo u kuhinji', kaže Josipa pa mi soli lijevu ruku običnom, a desnu kavijarom.

Područje ninske Solane obožavaju i ornitolozi

Priča o ninskoj Solani ne iscrpljuje se pričama iz povijesti, procesima proizvodnje i proizvodima. Ona u sebi uključuje i otkriće čudesnih veza života jer je područje oko Solane udomilo mnoge biljke i životinje. Prostrana polja ninske Solane prirodno su stanište raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Ornitološka raznolikost polja oko bazena udomljava preko 280 vrsta ptica, mahom selica koje prelijeću ovaj dio Jadranskog mora na svojim dugotrajnim preletima do zimovališta. Prošle godine, na opće iznenađenje, ninskoj ptičjoj republici pridružio se i jedan dugonogi unikat - ružičasti plamenac ili flamingo.
'Upravo zbog toga imamo jako puno gostiju ornitologa, kako domaćih, tako i stranih, iz raznih zemalja svijeta', kaže Josipa, a kad je za kraj pitam kakve nove korake u širenju ninske dobre priče namjeravaju poduzeti, koje nove turističke proizvode smišljaju, odgovara: 'E, to je poslovna tajna! Ako ti to kažemo, morat ćemo te…'

'Ubit' ili pretvorit' u stup soli', kažem ja, valjda pod dojmom špijunskih romana kojima ovo ljeto kratim vrijeme pod suncobranom.

'A ne, nismo mi okrutni – ostat ćeš ovdje k'o - berač soli!'