Početkom novog milenija svijet je počeo govoriti o zemljama BRIC, odnosno Brazilu, Rusiji, Indiji i Kini kao potencijalnim pokretačima napretka u svjetskoj ekonomiji. Akronim je skovao bivši glavni ekonomist Goldman Sachsa Jim O'Neill, koji sada govori o zemljama MINT: Meksiku, Indoneziji, Nigeriji i Turskoj – gospodarskim divovima u nastajanju. O'Neill je za BBC i Wall Street Journal objasnio svoje argumente
Što to zemlje MINT čini tako posebnima? Zašto baš te četiri zemlje?
'Sve četiri imaju brojno stanovništvo te će u najmanje sljedećih 20 godina imati jako dobru 'unutarnju' demografiju - porast će broj osoba koje mogu raditi u odnosu na one koji nisu sposobne raditi. Na tome im zavide mnoge razvijene zemlje, ali i dvojac iz BRIC-a, Kina i Rusija', objašnjava Jim O'Neill
Dakle, ako Meksiko, Indonezija, Nigerija i Turska počnu zajednički djelovati, neke od njih mogle bi odgovarati kineskom stilu s dvoznamenkastom stopom između 2003. i 2008. godine.
Meksički ministar vanjskih poslova Jose Antonio Meade Kuribrena ukazao je na to kako tri zemlje MINT-a imaju geografski položaj koji bi trebao biti prednost u modelima promjene u svjetskoj trgovini.
Na primjer, Meksiko se nalazi pred vratima SAD-a, ali i Latinske Amerike. Indonezija je u srcu Jugoistočne Azije, ali također ima duboke veze s Kinom. Turska pripada i zapadu i istoku.
Nigerija im u tom pogledu nije slična za sada, dijelom zbog nedostatka razvoja Afrike, ali to bi se moglo promijeniti u budućnosti, ako se afričke zemlje prestanu svađati i počnu međusobno trgovati.
'To bi zapravo mogla biti osnova za MINT da razviju vlastiti ekonomsko-politički klub jednako kako su učinile i zemlje BRIC-a. To mi je bilo jedno od najvećih iznenađenja od zemalja BRIC-a. Mislim da će i zemlje MINT-a učiniti isto', kazao je O'Neill za BBC.
Gospodarska trojka Meksiko, Indonezija i Nigerija proizvođači su roba, a samo Turska to nije. Ovo je u suprotnosti sa zemljama BRIC-a gdje su Brazil i Rusija proizvođači roba dok druge dvije zemlje, Kina i Indija, nisu.
U smislu bogatstva, Meksiko i Turska otprilike su na istoj razini, zarađuju godišnje oko 10.000 dolara po glavi stanovnika, u usporedbi sa 3.500 dolara po glavi stanovnika u Indoneziji i 1.500 dolara po glavi stanovnika u Nigeriji, koja je u rangu s Indijom. Nalaze se malo iza Rusije koja ima 14 dolara po glavi stanovnika, i Brazila s 11.300 dolara, ali su još uvijek malo ispred Kine sa 6.000 dolara po glavi stanovnika.
O'Neill dodaje kako se sve četiri zemlje reformiraju na svim područjima, od obrazovanja, energije i fiskalne politike pa do institucija same vlade.
No BRIC će uvijek ostati puno veći. U dvije godine sama Kina stvorila je više novog bogatstvo nego što je ukupni bruto domaći proizvod svih zemalja MINT-a zajedno.
Ekonomist prognozira kako će zemlje BRIC-a rasti u prosjeku za 6,6 posto u desetljeću 2011. - 2020., ali to je gotovo u cijelosti zasluga Kine, jedina zemlja koja je nadmašila O'Neillova očekivanja, piše Wall Street Journal.
On je vrlo optimističan u vezi nastojanja kineske vlade da se napravi pomak prema boljem rastu kvalitete nauštrb količine. Kao rezultat toga, tempo rasta u kineskom gospodarstvu nešto je usporio, što je izazvalo zabrinutost zbog utjecaja na svjetsku ekonomiju. O'Neill kaže da Kina raste tempom od oko 7,5 posto. Usporedbe radi, SAD raste za četiri posto godišnje.
Može li se MINT pridružiti skupini 10 najvećih gospodarstava u svijetu, nakon SAD-a, Kine, ostatka BRIC-a i možda Japana?
'Mislim da mogu, iako to može potrajati 30 godina', zaključio je O'Neill.
