OK, nakon što smo si za Božić ispoklanjali gaće, čarape, kapute, veste, setove za manikuru i tri viljuškara slatkiša, vrijeme je za manje dosadne darove. Jer, kako stvari stoje, puno je teže smišljati poklone za ljude koje volimo, nego za one koje iz ovog ili onog razloga ne podnosimo. Super ako takva individua ne postoji u vašem životu, vjerojatno ćete se reinkarnirati kao Tom Cruise ili neki drugi viši oblik života, ali mene je zanimalo sljedeće – što biste poklonili za Božić najantipatičnijem stvorenju iz vaše trenutne okoline, da ste na to prisiljeni. Karirane čarape? CD od Vatre? Ajmo vidjeti..
Još uvijek traje zagrebačka božićna limunada, kobasice pište, kečap šprica po kaputima, kuhano vino isparava, psi mačkama poklanjaju značke i u očima nam se bajkovito zrcale lampice s borova uz nasumične Rome koji deru po Đurđevdanu. Najpoželjnija adventska destinacija u Europi mora bacati podužu sjenu uz tolika svjetla. Dakle, idealno vrijeme za pitati meni poznate i nepoznate ljude što bi poklonili za Božić nekome koga ne podnose. Raspitivao sam se uživo, na fejsu, preko smsova i ostao drito oduševljen razinom kreativnosti. Shvatiš odjednom tu genijalnu stavku ljudske prirode da neprijatelji izvlače najbolje iz nas, inspiriraju, čine nas u hipu nekonvencionalnima i razigranima. Nakon liste poklona mrskim ljudima koju sam jučer skucao, imam za vas jednu jedinu božićnu želju – nabavite si par neprijatelja. Bit ćete bolji ljudi.
Nego, da krenemo s listom. Dva lika iz Metkovića zavaljena na barski stol, znala su odmah. Veli jedan: 'Kupio bih joj glupu kapu Djeda Mraza koju svi sada nose i smijao bih joj se kako glupo izgleda u njoj.' Drugi također zna znanje: 'Kupio bih neku glupu knjigu o samopomoći od Krizmanićke.' Sjajno. Idemo dalje. Pitam frenda: 'Hm... mislim da bih otišao do Hrelića i kupio lažni novčanik od 20 kuna na kojem piše Mike.' Drugi frend je finiji. Osvećuje se ljubavlju: 'Zaželio bih sve najbolje, puno sreće, ljubavi i zdravlja i bocu dobrog vina Josić Cuvee.'
Dolazi mi poruka: 'Napravila bih tom Mr. ili Mrs Nobody jednu ogromnu šljokičavu i ukrašenu kutiju u kojoj bi bilo jedno veliko ništa.' Kul. Znači, multifunkcionalna ukrasna kutija za spremanje stvari. Dvije cure naslonjene na šank također pršte idejama. Jedna bi poklonila figurice Isusa u štalici, anđele i Djeda Mraza, druga bi pak bacila popriličnu lovu za osvetnički darak – kartu za koncert Justina Biebera. Nagovarao sam je da meni kupi jednu i raspitao se što mogu učiniti da me ekspresno zamrzi.
Nije prošlo dugo i lista darova za neprijatelje postala je čista poezija. Dakle, pričamo o nakurnjacima u visini dotične osobe, paketima u kojima dobiješ chess board plus Bergmanov 'Sedmi pečat', revolveru s porukicom 'Dvoboj u podne na trgu', bocu Ribara ili šampon protiv ćelavosti. Jedna cura točno zna o kome je riječ: 'Joj, znam jednu. Kupila bih joj šampon i poželjela da bude čista u Novoj godini.' Druga nakon kratkog hm... ima ideju: karirane čarape. Pomislim na svoju kućnu kolekciju i shvatim da sam nesretno povlašten. Nitko me još ne mrzi toliko.
Bah. Lude ideje nastavljaju pljuštati, hvata me depresija kad se sjetim što me dočekalo pod borom. Pazi ovo: 'Bila sam danas na izložbi umjetnika amatera i ima ta jedna cura koja se bavi fotografijom. Užasna je. Cura nema uopće smisla za estetiku. Uglavnom, poklonila bih joj priručnik za fotografiranje u kojem se u osnovnim crtama objašnjavaju ekspozicija, kompozicija, fokus... Osnovne stvari. Na prvu stranu bih velikim slovima ispisala – samokritičnost!' Dakle, ozbiljan edukativni materijal. Što je sljedeće? MacBook pro od 19 inča i softverski paket za obradu fotki? Imamo još knjiga na popisu. Recimo, Danteov 'Pakao' uz napomenu: 'Gle, ne želim nikom niš loše, a ovak se možda zabrine za sebe. Bar zbog karme, ak ne zbog raja ili pakla.'
'Vjerojatno bih poklonila nešto što mrze... Naprimjer, osobi koja se boji zmija – zmiju', čitam u poruci. Zmija za pod bor? Originalno! Imamo još ljubavi za neprijatelje uz fatalnu opomenu: 'Poklonila bih knjižicu na kojoj su dva zagrljena mačića, a naslov je 'Mudre izreke o prijateljstvu'. Ako me i nakon toga pošalje u k...., od srca bih joj zaželjela da se uguši u vlastitoj mržnji.' Imamo još jednu varijaciju zmije: 'Ako je, na primjer, jako ponosna na to da zna raditi kolače, full basic kuharicu. Ako stalno kuka da mu crveno ne stoji, crvenu majicu.'
Darovi za nepodnošljive dolaze u svim bojama i oblicima. 'Ne znam jesi li čuo za sajt preko kojeg možeš na nečiju adresu poslati omotnicu iz koje se pri otvaranju razleti glitter – to mi zvuči prilično maliciozno.' Ili ovo: 'Poklonila bih nešto glupo na što ne bi potrošila previše novca ni vremena, tipa dezić ili gel za tuširanje.' Đizs, kad se samo sjetim koliko sam to puta otpakirao.
Pročitao sam i – čokolada! Wow. Tko tu koga mrzi? Nego, kratko sam pročešljao klub u Savskoj u sitnim satima i završio sa zavidnom listom: fino zapakirani štakor, cvijet (?!), šalica, mali pimpek, sladoled od pistacija, boksačka rukavica koja izlijeće iz kutije, pauk, ružan parfem, licitarsko srce, kinder jaje, drvena verzija Karamarka, karta za 2Cellos, CD od Vatre, Uggsice.
Potpisujem ovo za Uggsice. To ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. Vatra... nije da nemam empatije za ideju. Mene je pak ove godine dočekao među inima i muški set za manikuru. Stara me, znači, više ne voli. Mislim, prenebulozno je.
Prijedlog. Nakon gomile darova koje zaslužuju naši najnemiliji, pada mi na pamet da za Božić inauguriramo običaj prisilnih poklona istima. Da se, za promjenu, napokon iznenadimo i naučimo cijeniti činjenicu da je život bez mrskih ljudi nevrijedan življenja. Zato se valjda i osjećam tako uzaludno ovih dana...
