Da se kojim slučajem sljedeće nedjelje održavaju izbori za gradonačelnika Zagreba na kojima bi mogao sudjelovati i aktualni prvi čovjek grada, tko bi pobijedio? Nema sumnje – Milan Bandić. Naime, prva ispitivanja javnog mnijenja nakon uhićenja zagrebačkog gradonačelnika potvrđuju da o Milanu Bandiću čak 55% ispitanika i dalje ima pozitivno mišljenje. I dok je, primjerice, uhićenje bivšeg premijera Ive Sanadera ujedno označilo kraj njegove političke karijere te višemjesečno držanje samog vrha ljestvice najnegativnijih političara u zemlji, Milan Bandić pri lišavanju slobode nije lišen i popularnosti koju uživa kod velikog broja sugrađana, ali i šire. S obzirom da se o njegovu privođenju pravdi priča godinama uz više od tri stotine kaznenih prijava, nedjeljno uhićenje gradonačelnika Zagreba s najduljim mandatom nakon prvih višestranačkih demokratskih izbora prije djeluje kao jedna od očekivanih faza u Bandićevoj itekako turbulentnoj političkoj karijeri, nego li kao završni udarac njegovim zagrebačkim i hrvatskim političkim ambicijama. Može li ovo uistinu biti njegov kraj na čelu hrvatske metropole i kraj njegovim planovima o nacionalnoj vlasti?

Od 1990. do danas nije bilo prepoznatljivijeg i utjecanijeg političara na razini zagrebačke vlasti. S jedne strane omražen među političkim suparnicima i protivnicima svoga načina upravljanja gradom, Milan Bandić redovito je pobijeđivao na lokalnim izborima neprestance povećavajući postotak za liste koje je na njima predvodio od 2000. do 2005. Kada su pak 2009. prvi put održani neposredni gradonačelnički izbori, i na njima je uvjerljivo pobijedio zamalo trijumfiravši već u prvom krugu. Isti je rezultat ponovio 2013., ali ovaj put ne kao SDP-ov političar, nego kao nezavisni kandidat. Nisu mu odmogli ni porazi na predsjedničkim i parlamentarnim izborima, kao ni izbacivanje iz SDP-a koji je 2013. prvi put nakon 2000. završio u oporbi spustivši se na rezultate iz 1990.-ih. Bandić je na taj način dokazao da su raniji SDP-ovi izborni uspjesi zapravo bili njegovi, a njegova bivša stranka da je i kadrovski i programski nesposobna za nastavak upravljanja Zagrebom. Zato je pravo pitanje tko danas u Zagrebu uopće ima šanse obnašati vlast, a da birači ne zažele povratak Milana Bandića na čelo grada. Prema prvim reakcijama stranaka, koalicija i pojedinaca zagrebačka politika djeluje znatno bezidejnije i dezorijentiranije nego li Bandić.

Iako se na prvu ruku čini da bi Bandićevim procesuiranjem najveću političku korist mogao imati lokalni SDP, upravo bi Bandićeva bivša stranka na mogućim prijevremenim izborima za gradonačelnika i/ili Skupštinu Grada Zagreba prošla lošije nego li 2013. Na tim su izborima zagrebački socijaldemokrati vraćeni u oporbu, dok su zagrebački birači na europskim izborima 2014. prvi put nakon 1997. dali prednost političkoj opciji s HDZ-om, a ne SDP-u ili koaliciji s njim. Prvi zagrebački SDP-ovac Davor Bernardić izbjegao je 2013., i to ne svojom voljom, poraz na gradonačelničkim izborima u utrci s Milanom Bandićem, dok bi ga na eventualnim novim izborima vjerojatno porazio netko drugi. Kada bi se na tim izborima kandidirao netko poput Mirele Holy ili Josipa Kregara, nema dvojbe za koga bi u većini glasovalo izvorno biračko tijelo Kukuriku koalicije i SDP-a. No, zagrebački ORaH zasad nema ni prepoznatljivih lica ni konkretnih prijedloga za Zagreb, dok je neizvjesno hoće li se na vrijeme formirati neka iole uvjerljivija nezavisna lista s jednako takvim kandidatima za gradonačelničko i dogradonačelnička mjesta. Što se tiče HDZ-a, dovoljno govori izjava njegova predsjednika Tomislava Karamarka da je zasad rano govoriti o prijevremenim izborima u Zagrebu. A upravo bi HDZ trebao biti predvodnik takve inicijative jer se stranci nakon dugo vremena otvara prostor preuzimanja vlasti u gradu.

Međutim, ni HDZ nema odgovor na aktualnu situaciju jer mu je Milan Bandić uglavnom odgovarao na čelu grada. Upravo je nevjerojatno da prema svim ispitivanjima javnog mnijenja trenutačno najjača hrvatska politička stranka nema spremnu i u javnosti već poznatu osobu koja bi se danas-sutra na izborima mogla uspješno natjecati za izvršnu vlast u Zagrebu. Unatoč tomu, HDZ-ova će koalicijska lista zasigurno proći puno bolje na sljedećim, nego li na prethodnim lokalnim izborima u Zagrebu, dok sve ovisi o tome može li nezavisna lista Milana Bandića uopće opstati kao politički akter bez svoga lidera na slobodi.

Vladajuća većina u aktualnom sazivu zagrebačke Skupštine može bez problema izdržati do 2017. odluče li njezini članovi ustrajati na zajedništvu uz spoznaju da je malo vjerojatno da će se baš svi oni, osobito HSLS i HSS, naći u istoj dobitnoj situaciji kao i 2013. Uz sve slabiji SDP, neuvjerljivi HDZ te manje stranke koje lako mogu skliznuti ispod izbornog praga, zagrebačka politika bez Milana Bandića djeluje doista pretpolitički. Stoga se točnom pokazala tvrdnja da je cijelo vrijeme jedini pravi suparnik Milanu Bandiću u zagrebačkoj političkoj areni pravosuđe. Tko će iz tog dvoboja izaći kao pobjednik? Potvrdi li se ono za što se zagrebački gradonačelnik sumnjiči, njegova politička karijera završava kao i ona Ive Sanadera, a Zagreb čekaju novi izbori s neizvjesnim ishodom. No, uspije li se Milan Bandić vratiti na slobodu ili izdržati na mjestu gradonačelnika do zakonskog roka nakon kojega će njegova zamjenica Sandra Švaljek moći obnašati dužnost do 2017., pritvoreni zagrebački gradonačelnik mogao bi napokon ostvariti ambicije i u nacionalnoj politici djelujući kao žrtva političkih obračuna. Jer neće biti prvi put da u Hrvatskoj netko nakon rešetaka dođe na vlast. Osobito netko s takvom političkom karizmom. Voljeli je ili prezirali...