Očekivalo bi se da suprotstavljene strane ponude i konkretne dokaze svojim tvrdnjama, ali nažalost, i nakon tjedan dana prosječno upućeni, ali zato opravdano zabrinuti građanin Zagreba ostaje zakinut za točnu informaciju o ovom itekako važnom pitanju.

Kako ne bi sve završilo na pretencioznim člancima i izjavama, valja se osloniti na činjenično utemeljene podatke o zagrebačkoj vodi, kako onoj sirovoj, podzemnoj, tako i isporučenoj vodi za piće.

Istina, kao i obično, nije crno-bijela i nalazi se negdje između. Ono u što građani mogu biti sigurni jest činjenica da, kao potrošači, dobivaju zdravstveno ispravnu vodu, koja je u Zagrebu u ukupnosti njenih organoleptičkih fizikalno-kemijskih i bakterioloških osobina dobre kvalitete, iako ne i među najboljima u Europi. Usto, Zagreb još uvijek spada u red metropola koje svim svojim stanovnicima koji su priključeni na sustav javne vodoopskrbe isporučuju vodu za piće, oko 300 puta jeftiniju od one flaširane.

Istodobno, sirove podzemne vode iz kojih se preradom dobiva voda za piće, zasad još uvijek nisu izložene alarmantnim zagađenjima u mjeri koja bi opravdavala uzbunjivanje javnosti, ali svakako nalažu oprez i potrebu za većom brigom i promišljanjem o njihovoj budućnosti.

Podloga tvrdnji o visokom sadržaju teških metla u podzemnim vodama zagrebačkog vodonosnika dijelom je nađena u HEP-ovoj studiji rađenoj za potrebe projekta Zagreb na Savi te dijelom u rezultatima jednog od projekata EU-a iz programa FP7.

Međutim, prema analizama relevantne domaće znanstvene institucije, odnosno pripadajućeg ovlaštenog laboratorija o teškim metalima u podzemnim vodama na području vodocrpilišta Mala Mlaka, koncentracije ovih zagađivala na cijelom ispitivanom području tijekom više mjeseci učestalog uzorkovanja iznimno su niske. Sve izmjerene vrijednosti bile su višestruko niže od maksimalno dozvoljenih.

Potvrda tih rezultata su i dodatna mjerenja provedena u listopadu 2010, nakon poplavljivanja ovog područja, što se smatra ekstremnim uvjetima kada se s većom vjerojatnošću mogu očekivati poremećaji u kvaliteti vode.

Prošlogodišnje ispitivanje uzoraka uzetih na pijezometrima vodocrpilišta Petruševac pokazalo je kako su koncentracije teških metala u uzorcima podzemne vode izrazito niske, s izuzetkom mangana koji je inače najčešće geološkog, tj. prirodnog porijekla zbog specifičnog sastava vodonosnika. Stoga su na tom vodocrpilištu ugrađeni uređaji za demanganizaciju, tj. uklanjanje mangana iz vode za piće, pa je i taj parametar sada pod kontrolom.

Ipak, rezultati dvadesetogodišnjih istraživanja provedenih između 1987. i 2007, dobivenih na skoro 20.000 uzoraka podzemnih voda zagrebačkih vodocrpilišta, pokazala su kako pojedina zagađivala mjestimično i periodički premašuju njihove maksimalno dozvoljene koncentracije.

Na najvećem zagrebačkom vodocrpilištu Mala Mlaka zabilježena je pojava herbicida atrazina te nitrata kao dominantnih zagađivala. Budući da je ovo vodocrpilište okruženo poljoprivrednim površinama, otvorenim šljunčarama i industrijskim postrojenjima, relativno je lako donijeti zaključak o njihovu porijeklu.
Na vodocrpilištu Sašnjak zabilježena je periodička pojava pojedinih organskih zagađivala, kao što su trikloretan i tetrakloretan. Posljedica su ispuštanja otpadnih voda, propusne i zastarjele kanalizacijske mreže te neadekvatnog odlaganja industrijskog odnosno proizvodnog otpada.

Na ukupnoj površini svih zagrebačkih vodocrpilišta koja iznosi oko 330 km2, zabilježeno je preko 300 divljih odlagališta otpada, 91 šljunčara i oko 2.300 potencijalnih onečišćivača, od industrijskih postrojenja do obrtničkih radionica i skladišta.

Gradske službe, odnosno sastavnice Zagrebačkog holdinga zasad uspijevaju različitim postupcima kondicioniranja, tj. obrade sirove vode držati periodičku i mjestimičnu pojavu zagađivala pod kontrolom. Nažalost, njihova je pojava cijena industrijskog razvoja grada i njegove infrastrukture te činjenice kako su vodonosnici Zagreba nedovoljno zaštićeni od početka njihove eksploatacije.

Obzirom na svakodnevne i strogo propisane analize vode za piće, periodička pojava ovih zagađivala na manjem broju uzoraka sirove vode, ne bi smjela biti razlog panike, ali svakako treba biti upozorenje i poticaj ulaganju znatno većih napora na zaštiti zagrebačkih voda. Zadaća je to gradskih službi i državnih nadležnih tijela, ali i svakog pojedinca koji svojim odgovornim ponašanjem prema okolišu može doprinijeti zaštiti ove dragocjenosti u kojoj svi skupa još uvijek uživamo.