'Hrvatsku javnost i građane ne treba kontaminirati paranojom straha jer nitko u Hrvatskoj nije ugrožen, pa ni Pupovac. Ako je, neka ode tamo gdje neće biti ugrožen', rekao je Brkić odgovarajući na Pupovčeve prozivke.

Iako je već dulje vrijeme jasno da Milijan Brkić, blago rečeno, nije majstor suptilnog slanja političkih poruka, jučerašnje poruka Pupovcu uspješno je dovela glavnog HDZ-ova operativca na razinu anonimnih komentatora po društvenim mrežama. Naime, zapjenjeni komentari u stilu 'Nesvidža tise ovdije? Gonise u Srbiju!' su strašni, ali i nažalost uobičajeni folklor 'rasprava' o domaćoj politici na društvenim mrežama.

Ono što je zaista zabrinjavajuće je to što je, u društvenoj atmosferi koju nije pretjerano nazvati usijanom, takvoj retorici pribjegao i jedan od čelnih ljudi najveće i najmoćnije stranke u Hrvatskoj, ujedno i čovjek koji bi ovih dana mogao postati novi ministar branitelja. Diskurs u kojem se izjave jednog od predstavnika srpske nacionalne manjine nazivaju 'kontaminacijom', što je vrlo pomno odabrana riječ kako bi se zapalile najniže strasti onih koji sve one osim Hrvata i katolika smatraju upravo zagađenjem te mu se poručuje da se iseli iz Hrvatske ako se u njoj osjeća ugroženim, može poslužiti samo jednome – paljenju ionako uzavrele atmosfere, mobilizaciji najnižih strasti i prigodnom skretanju pažnje s više negoli upitnih Brkićevih kvalifikacija za bilo kakvo mjesto u izvršnoj vlasti, a naročito ministarsko. Kraće rečeno: u očima birača ekstremne desnice, koja se na zadnjim izborima s margina društva probila u politički mainstream, Brkiću se neusporedivo više isplati pozivati Srbe da se isele iz Hrvatske negoli, primjerice, objasniti okolnosti u kojima je nastao njegov diplomski rad.

Brkićeva poruka Pupovcu ujedno razotkriva i svu prijetvornost HDZ-ove politike 'zajedništva', ali i navodnog 'antitotalitarizma' kojim se svako malo pohvali šef stranke Tomislav Karamarko. Naime, ako se pod zajedništvom podrazumijeva ideja da bi kritičari vladajućih trebali začepiti gubicu ili, alternativno, iseliti se u Srbiju, onda je svakom razumnom jasno da se iza takvog zajedništva kriju totalitarne tendencije, upravo onakve kakvih se Karamarko javno odriče.

Usput nije zgorega primijetiti da Brkić nije sličnu poruku poslao društvu iz šatora u Savskoj, koje već neko vrijeme tvrdi da ih ugrožava legalno izabrana vlast (i SDP-ova i HDZ-ova, koju su nekidan branitelji iz šatora žestoko kritizirali). A opet, Brkić koji je donedavno podržavao ama baš svaku poruku poslanu iz šatora u Savskoj, jučer je ustvrdio da 'nitko u Hrvatskoj nije ugrožen'. Isto tako, jesu li u HDZ-u svjesni toga da mladi ljudi iz Hrvatske masovno odlaze upravo zato što su egzistencijalno ugroženi, što je argument koji su upravo u HDZ-u uporno isticali kao dokaz nesposobnosti bivše Vlade?

Jučerašnja Brkićeva zastrašujuća poruka predstavniku jedne nacionalne manjine nije toliko strašna jer ukazuje na konzistentno licemjerje vladajućih, nego zbog pokušaja da na najvišoj političkoj razini progon neistomišljenika postane svakodnevna politička norma. Društvu u kojem predsjednica države za rastuću mržnju prema manjinama optužuje upravo te manjine, a potencijalni ministar branitelja i glavni operativac najjače političke stranke poručuje kritičarima da se isele iz Hrvatske, otvoreno prijeti 'zajedništvo' koje podrazumijeva da bi svatko tko podigne glavu iznad određene razine lako mogao ostati bez nje.