Zakon o osobnom bankrotu ili Zakon o stečaju potrošača je pisan na način kao što bi se pisao i Zakon o prometnim znakovima, smatraju u Novom valu, stranci Ljube Jurčića. 'Zakon je pisan čisto tehnički, tek da bi bio napisan i da bi se državne institucije što manje miješale u problem koji trenutno muči 316.964 građana s ukupnim dugom od 27,89 milijardi kuna', istaknuo je Božo Ivošević, član predsjedništva Novog vala te jedan od osnivača i nekadašnji prvi predsjednik udruge Franak
Prema njegovom mišljenju, rješavanje osobnog bankrota na ovakav način - 'svi po istom kriteriju' - nije dobar i ne vodi rješavanju problema. Ključan problem vidi u dvije stvari. Prvo, u Zakonu se baš nigdje ne spominju razlozi zbog kojih se potrošač našao u nezavidnoj situaciji, a za koju nije kriv i nije ju mogao predvidjeti, npr.: više od pet godina recesije gdje je izgubljeno na desetke tisuća radnih mjesta, 'izvanredne okolnosti' koje su dovele do povećanja tečaja strane valute, iznenadni gubitak zdravlja koji je doveo do radne nesposobnosti…
Drugo, u Zakonu se nigdje ne spominje institut 'olakotnih okolnosti' za dužnika. Olakotna okolnost može biti i ponašanje dužnika u vrijeme dok je imao normalne prihode (uredno je podmirivao sve svoje financijske obaveze), te njegovo ponašanje nakon gubitka radnog mjesta (aktivno traženje posla, rad na određeno vrijeme…).
'Imajući na umu da je potrošač slabija strana u postupku, kada bi se uzele u obzir izvanredne i olakotne okolnosti, na taj način bi se ojačala njegova pozicija u odnosu na vjerovnika u postupku. Sadašnja praksa nas uči da je potrošač uvijek doveden pred zid i prepušten na milost i nemilost jačoj strani u postupku. Često se radi o ucjeni 'uzmi ili ostavi', a o dijalogu i zajedničkom rješenju nema govora', naglašava Ivošević.
Samo zakonskim rješenjem se ne može ni izdaleka riješiti problem nelikvidnosti potrošača, za to je potrebno izraditi cijeli model čiji bi samo jedan dio bio i Zakon. Prema Ivoševiću, taj model bi trebao sadržavati sljedeće:
-Zakon mora biti jasno, jednoznačno, na jednostavan i razumljiv način napisan da ga prosječni potrošač može shvatiti.
-Osnovati poseban fond iz kojeg bi se pokrivale financijske obaveze najugroženijih potrošača (obitelji s malom djecom, obitelji s jednim roditeljem, obitelji koje nemaju ništa osim nekretnine u kojoj stanuju…). Taj fond se može puniti dijelom iz proračuna, dijelom iz oduzetih materijalno financijskih sredstava fizičkih i pravnih osoba koje su ta sredstva stekla nezakonito, dijelom iz dobiti banaka, dijelom iz gradskih i županijskih proračuna…
-Osigurati kvalitetno savjetovalište gdje bi dužnik u roku od 30 minuta dobio sve informacije o tijeku njegovog procesa ako zatraži proglašenje osobnog bankrota.
-Osigurati kvalitetnu edukaciju za pravosuđe, savjetnike…
'Neozbiljno je od Ministarstva financija i Ministarstva pravosuđa da jednim zakonom misle riješiti vrlo kompleksan problem prebacivanja odgovornosti na slabiju stranu iako se, samo deklarativno, radi razlika između slabije i jače strane u postupku. Osnovni problem ove države je nedostatak pravednosti, pa tek onda gospodarska kriza. I u ovom slučaju Vlada i pravosuđe nisu stali iza svojih građana, već nastoje izbjeći društvenu odgovornost koju imaju', oštro je zaključio Ivošević.
