Izbori u Nizozemskoj uvijek se prate s posebnom pozornosti jer često kroje dugoročne europske političke trendove. Stranke krajnje desnice su u usponu - prva je bila Italija, pa Finska, zatim Grčka i sad Nizozemska. Wildersu su čestitali njegovi politički prijatelji, Marine Le Pen iz Francuske i mađarski premijer Viktor Orban, a potonji je poručio da 'pušu novi vjetrovi'. Zaokret udesno utjecat će na mnogo toga, a prije svega na klimatske politike i migracije.

Ponovno se govori o velikom desnom političkom valu koji zahvaća Europu. U nekim zemljama krajnja desnica preuzima vlast, a u drugima se tradicionalnije stranke desnog centra udružuju s desničarskim ekstremistima, nekoć smatranima političkim otpadnicima. Goran Bandov, voditelj Središnjeg ureda za međunarodne odnose i održivi razvoj Sveučilišta u Zagrebu, u četvrtak navečer u emisiji Otvoreno kazao je da je zapravo ključno to što postoji dio birača koji osjećaju da nisu slušani i da njihovi glasovi nisu prepoznati.

'Ako pogledamo Njemačku, dio tih birača ide u AfD. To ne znači da su ti birači isključivo desni. Ne, nisu desni, oni samo pokušavaju da netko prepozna tu njihovu patnju, njihov bol', ističe Bandov te smatra da značajan dio birača u Europi osjeća da nije zastupljen. Mišljenja je da sadašnji vođe političkih opcija moraju stvoriti neke nove politike koje će biti privlačne i za te građane koji se osjećaju zanemarenima.

Relativna pobjeda Wildersa na izborima u Nizozemskoj nadovezala se na izbore u Španjolskoj i Poljskoj, gdje desnica nije osvojila vlast, ali se ne može reći da je izgubila. Briselska birokracija otvoreno je likovala nakon što je njihov liebling Donald Tusk, bivši predsjednik Europskog vijeća, prema svemu sudeći uspio svrgnuti s vlasti nacionalističke konzervativce iz Prava i pravde (PiS) Jaroslawa Kaczynskog. No PiS je i dalje najjača stranka u poljskom parlamentu, a s vlasti ju je srušila (ne još do kraja, jer traje proces smjene vlasti) tročlana raznorodna koalicija koja nema mnogo toga zajedničkog.

Drugi značajni izbori ove godine dogodili su se u Španjolskoj, u kojoj je desnica neočekivano doživjela poraz. Nakon dugotrajnih i mukotrpnih pregovora, španjolski premijer Pedro Sanchez uspio je 'sklepati' koaliciju s nizom regionalnih separatističkih stranaka i ostati na vlasti iako su konzervativci dobili više glasova od njega. Time je desne radikale iz stranke Vox, simpatizere pokojnog španjolskog diktatora Franca, uspio još neko vrijeme ostaviti u oporbi.

Ako promatramo na razini cijele Europske unije, desni centar znatno je zastupljeniji i vlada u više zemalja članica u odnosu na ljevicu. U procjeni ne možemo biti posve precizni jer u mnogim zemljama vlade vode koalicije, ali vodimo se kriterijem čelnog čovjeka vlasti.

Čak 13 zemalja ima vlade za koje se može smatrati da vode politiku desnog centra, a tek s pet njih upravljaju premijeri koje se svrstava u lijevi centar. Donedavno je i Portugalom vladala ljevica, ali je premijer Antonio Costa podnio ostavku zbog umiješanosti u korupcijski skandal. Novi izbori previđeni su za ožujak iduće godine.

U tri zemlje na vlasti su liberali. Estonijom vladaju desni konzervativci, Francuskom Macronovi centristi, a u Sloveniji lijevoliberalni premijera Roberta Goloba. I Belgija ima desnog liberala za premijera, ali je njen politički sustav prekompliciran da se vladu definira kao lijevu, desnu ili liberalnu. U tri zemlje, Italiji, Finskoj i Mađarskoj, na vlasti je tvrda desnica. Italiju vodi premijerka Giorgija Meloni iz Braće Italije, stranke koja svoje korijene vuče sve do suradnika Benita Mussolinija.

U koaliciji s Meloni je Matteo Salvini iz nacionalističke krajnje desne Lige. U Finskoj je u vladajuću koaliciju, nakon poraza miljenice globalne ljevice Sanne Martin, ušla i euroskeptična i protuimigrantska Stranka Finaca. Član vlade iz Stranke Finaca u lipnju je podnio ostavku zbog koketiranja s nacizmom. O Orbanu i njegovim stavovima prema migrantima, slobodi medija, neovisnosti pravosuđa, LGBT pravima i ljubavi prema Vladimiru Putinu svakodnevno imamo prilike svjedočiti već godinama.

Konzervativnu vladu u Stockholmu podržavaju, a u njoj ne sudjeluju Švedski demokrati, još jedna nacionalistička protuimigrantska stranka za koju mnogi analitičari tvrde da je vode umiveni neonacisti. Iduće nas godine čekaju parlamentarni izbori u Austriji, u kojoj desničari iz Slobodarske stranke, koja gaji snažne veze s Rusijom, u niskom startu čekaju povratak na vlast. I u Hrvatskoj se stranke poput Domovinskog pokreta i Suverenista mogu svrstati u kategoriju populističkih i protuimigrantskih stranaka. Za razliku od desnih protuimigrantskih desničara, u Slovačkoj je na vlast došao lijevi populist koji se bori protiv migranata i 'gotivi' Kremlj - Robert Fico.

Iako desnica ima prevagu u političkom životu kontinenta po brojnosti vlada koje kontrolira, ton političkom životu ipak daju događanja u najvećim članicama, Njemačkoj i Francuskoj. U Njemačkoj je na vlasti takozvana semafor koalicija socijaldemokrata, liberala i zelenih pod vodstvom premijera Olafa Scholza. Ankete govore da je povjerenje u vladu na niskim granama, a populistički protuimigrantski raspoloženi desničari iz Alternative za Njemačku žanju uspjehe na regionalnim izborima. Ovog ljeta AfD je zabilježio povijesno visoku potporu građana, ako je vjerovati rezultatima anketa. Dobra vijest za Scholza je to da su redovni izbori još uvijek relativno daleko.

U Francuskoj također neće biti promjena sve do 2027. godine, kada Emmanuelu Macronu istječe drugi predsjednički mandat, ali i ondje već odavno djeluje snažna euroskeptična i protuimigrantska desnica u vidu Le Pen. Zaključno, desne snage su u snažnom zamahu i dominiraju europskim političkim prostorom pa ne bi se trebalo začuditi ako u potpunosti zavladaju Europom nakon izbora za Europski parlament u svibnju. Skretanje udesno moglo bi proizvesti i konzervativniji Bruxelles u godinama koje dolaze.