‘Svi misle kako su digitalne vještine priča za mali broj lumena, a ostali tu nemaju što tražiti. Naprotiv, sadašnjost je nemoguće zamisliti bez razgovaranja sa strojevima: od kasno noćnog programiranja budilice za buđenje, do podešavanja željene sobne temperature, do određivanja GPS rute kojom ćete se kretati na putu. Svi smo uvučeni u programiranje, samo neki nisu to još osvijestili. Današnji svijet je svijet računala, računala su svuda, ne samo u našim sobama, nego i u našim džepovima, aparatima…' tako govori Mislav Sever, ovogodišnji dobitnik europske nagrade za mladog digitalnog talenta. Mislav Sever je student informacijskih znanosti i mladi IT stručnjak iz Zagreba, koji je svojom videoigrom napravljenom u Scratchu osvojio žiri natječaja što su ga organizirali Europska komisija i inicijativa eSkills for Jobs, a proglašen je mladim digitalnim talentom.

Konferencija eSkillsa se krajem prošlog tjedna održala u Bratislavi, tijekom slovačkog predsjedavanja Vijećem ministara Europske unije, a tom prilikom su dodijeljene su nagrade u tri kategorije – ‘Young Digital Talent’, ‘Innovative App Developer’ i ‘Outstanding Digital Skills Developer’. Mislavova igra ‘Medieval Castle Siege’ u svojoj je kategoriji odnijela prvu nagradu i to, kako se navodi, zbog ‘kompleksnosti koda, zanimljivosti grafike i igrivosti'.

‘Cijeli moj pristup digitalnim vještinama počeo je od igre. Bio sam prvi od svojih vršnjaka koji je imao računalo kod kuće. Otac mi je prihvatio informacijsku tehnologiju vrlo rano jer je njegova tvrtka oduvijek uključivala rad s tehnologijom, tako da je to bilo negdje 1994./1995. kada sam stupio u kontakt s računalima, s DOS sustavom. To je stari tekstualni operacijski sustav bez grafičkih i slikovnih elemenata. Iako Windows postoji još od 1985., to računalo koje sam tada imao kod kuće još ga nije imalo. Ali to igranje s prvim računalima ne znači da sam život preveo u digitalnoj izolaciji: stigao sam svirati gitaru u rock bandu, voziti skate i opako ozlijediti rame, putovati od Portugala do Azije… Iskreno, ne znam što mi je veća strast, putovanja ili informatika’, kaže Mislav, dok se priprema da na zaslonu objasni ‘Medieval castel Siege’.

‘Već sam prošle godine sudjelovao u natječaju eSkills for Jobs, međutim, nisam prošao dalje. Lani je zadatak bio iz područja animacije, ove godine odnosio se na igre. Pomnije sam proučio propozicije natječaja, razmislio kako bi jedna dobra igra trebala izgledati i javio se. Prije svega, želio sam igru koja će mene samog zaraziti da je igram. Srednji vijek nametnuo se sam – to je vrijeme u kojem su se sukobi rješavali na nešto drugačiji način i bilo ih je moguće fokusirati na, primjerice, opsadu dvorca. Ta ideja da braniš neku vrijednost od napada sviđala mi se još od djetinjstva, pa sam se poigrao s dvorcem i vitezovima i njihovim oružjima. No to je samo površinski sloj, iza toga je stajao informatički izazov, on se među ostalim sastojao od toga da staro oružje kao što je katapult informatički razradim – iza kamenja koje iz njega lete stoje neki proračuni temeljeni na stvarnoj fizici. Taj kod posebice se svidio žiriju. Meni je bilo zanimljivo jer do natjecanja nikad nisam programirao u Scratchu, iako imam dosta iskustva u drugim programskim jezicima poput Pythona. I kratak rok natječaja bio je na neki način poseban zahtjev: za izradu igre imao sam, uz sve fakultetske i poslovne obaveze, nešto više od dva tjedna. A to je, osim programiranja, uključivalo i izradu grafike i vizuala. No da javnost ne bi očekivala nekakvu senzacionalnu igru, riječ je o mini igri, a poanta je bila pokazati vještinu i kreativnost u kratkom roku', priča Mislav, čija je nagrada pozivnica na CiscoLive! tjedan koji će se održati u Berlinu od 22. do 24. veljače, gdje će imati priliku sudjelovati u Academy Dayu tvrtke Cisco.

Što to znači za njegovu karijeru, koja je započela i prije negoli je službeno dobio diplomu, a bio je zaposlen kao mrežni administrator u tvrtki Optima, sada radi u Enterprise Coreu tvrtke Infobip.

‘Nagrada mi je super došla jer se volim baviti i mrežnim tehnologijama i volio bih se certificirati i u tom području. Što se tiče zapošljavanja u Hrvatskoj, moj primjer bi možda mogao stvoriti ne osobito preciznu sliku. Prema nekima (neupućenima), ljudi profilirani u ICT sektoru imaju konstantno ogroman izbor oglasa za poslove, ali istina je da je potrebno isprofilirati se za neku određenu tehnologiju pa čak i programski jezik. Zato se npr. programeri mogu javiti na (karikiram) 1 od 10 oglasa koji se odnose na programiranje – jer ostalih 9 traži znanje iz tehnologija/jezika koje oni ne poznaju dovoljno. A ovladati tim vještinama nije baš tako lako. Zanimljivo je i tržište kreiranja igara, ali i tu ima ograničenja. U Hrvatskoj postoje dva, tri jaka studija koja mogu ozbiljno poslovati, CRO team je sigurno broj jedan. Ostali projekti nalaze se u rangu startupa, sa svojim proizvodima pokušavaju se probiti do platforme STEAM, neki i uspijevaju. No jako je teško od igrice za mobitele doći do ozbiljne i zahtjevne igre za računala. Ukratko, IT biznis je biznis budućnosti, razvija se, ali ni tu nije dovoljno samo se pojaviti da bi vas posao već čekao', pojašnjava Mislav, čija je specifičnost to da je po obrazovanju humanist, dok se programeri u percepciji javnosti vežu isključivo za inženjere i matematičare.

‘Nije nužno da budete na FER-u da biste bili programer. Na neki način i ova konferencija eSkillsa na kojoj sam nagrađen je upravo poslala takvu poruku. Kao što je rekao Hrvoje Balen, nacionalni koordinator inicijative eSkills for Jobs u Hrvatskoj, računalno programiranje tema je koja se treba naći u redovnom obrazovnom programu i koja ne diskriminira, već svima daje priliku razumjeti globalni digitalni svijet, a nekima i mogućnost da ga mijenjaju. Riječ je o tome da se važnost stjecanja digitalnih vještina proširi u svim smjerovima i u svim dobnim skupinama. U tom smislu najmlađa populacija zbilja ne bi trebala čekati i digitalne vještine trebalo bi uvrstiti u tu razinu obrazovanja odmah. S druge strane, Hrvatska može biti zadovoljna. Neki pokazatelji kažu da smo u razvoju digitalnih vještina bolji od nekih susjednih zemalja, primjerice Italije ili Mađarske', objašnjava Mislav.

Kako se razgovor pri kraju opet vraća na igre, zaustavljam se pred slikom u kojoj Mislav poprilično vješto drži mač karakterističan za japanske samuraje.

‘Volim proučavati daleke kulture i to me odvelo na par uvodnih treninga koji su se bavili ulogom i vještinama mačevanja samuraja. Nisam s tim nastavio, ali priča je posebno zanimljiva jer se tiče obrane sustava vrijednosti unutar posebnog kodeksa – onog kojemu nije cilj nasilje nego sprječavanje nasilja', objašnjava mi, a meni se čini da mu se već po glavi mota neki ‘samurajski' programerski kod. Još kad bismo na isti način uz strojeve uspjeli programirati i ljude.