Ako se sustav od dvadeset hrvatskih županija često naziva besmislenim, ni u njemu ipak nisu svi jednaki: splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja, recimo, može se pohvaliti time da ima uvjerljivo najveći birokratski aparat. Po službenim podacima Ministarstva uprave, ova županija koncem prošle godine imala je 214 zaposlenih - što je po prilici jednako brojci ljudi koji opslužuju građane Međimurske, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije zajedno
No po informacijama tportala, ni to mu nije dosta: samo u posljednjih nekoliko mjeseci Ževrnja je zaposlio novih pedesetak činovnika, pa se već u prvoj godini njegovog mandata administracija opasno približava magičnoj brojci od tri stotine. Neslužbeno, prvog srpnja 'prolazno vrijeme' je oko 270.
Nađe se tu kojekakvih bizarnosti, pa se javnost nedavno zabavljala otkrićem da postoji funkcija 'tajničine tajnice'. Doslovno, žena je tajnica nečijoj tajnici. Ali ondje nije sama: Splitsko-dalmatinska županija danas zapošljava 17 osoba koje obavljaju tajničke poslove, potom je tu šezdesetak onih kojima u opisu posla stoji 'referent', a čak 66 njih službeno su 'savjetnici' - no ne oni kakve je obožavala zapošljavati Marina Lovrić Merzel. Savjetnička funkcija naime u ovom slučaju označava tek viši stupanj u birokratskoj hijerarhiji.
Koja je, barem u slučaju ove županije, dosta maštovito složena. Tako se u Ževrnjinom aparatu nalazi 'savjetnik - informatički koordinator', potom 'savjetnik - koordinator za sistemsku informatičku podršku', ali i 'savjetnik - projektant informacijskog sustava'. Još malo pa će se ostvariti san o hrvatskoj silicijskoj dolini, jer u informatičkom odjelu Županije pored tri savjetnika sjede još i viši stručni suradnik te referent.
Ima splitski župan i 'savjetnicu za pomoćne knjige financijske imovine', pa 'savjetnicu za objavu akata i županijskih izdanja' - što se nikako ne smije miješati s funkcijom savjetnika za odnose s javnošću ili savjetnika za kulturu, udruge i informiranje. A tu je još i viši stručni suradnik, također za odnose s javnošću. Zlu ne trebalo.
Javnom nabavom u Ževrnjinom birokratskom stroju bavi se pročelnica, dvije savjetnice i 'viša stručna savjetnica' dok je jedna od savjetnica zadužena za područje zaštite okoliša i prirode. No društvo joj pravi kolegica u rangu zadužena samo za - zaštitu okoliša. I tako se nižu funkcije u Splitsko-dalmatinskoj županiji i teško ih je uopće nabrojati.
Zgodan je podatak da je još od početka devedesetih ovdje na vlasti HDZ, koji s vremena na vrijeme tek promijeni koalicijske partnere na desnoj stranci političkog spektra, pa su s godinama nataloženi kadrovi čija je stranačka pripadnost do bola predvidiva. Samo posljednjih mjeseci pobrinuo se Ževrnja za dosta svojih kolega - šefu splitskog HDZ-a Petru Škoriću, recimo, otvorio je poziciju ravnatelja Županijske uprave za ceste. Uzdanicu iz Kerumove ergele Juru Šundova smjestio je u tvrtku Županijske ceste, zbog čega je čak mijenjao njen statut jer je za direktorsko mjesto dosad trebalo imati završen fakultet.
A Ivana Škaričića, bivšeg gradonačelnika Omiša, za kojim se vuče najmanje devet kaznenih prijava Uskoku i Državnom odvjetništvu, uhljebio je u Domu umirovljenika na splitskoj Zenti. Od rashodovanih partijskih kadrova do mlađahnog stranačkog potencijala, nema toga tko neće pronaći mjesto pod velikim županijskim suncem ili u povezanim ustanovama poput Razvojne agencije, Zavoda za javno zdravstvo, Lučke uprave ili Županijskih ljekarni.
Koje su, usput, baš nedavno dobile novog ravnatelja - HDZ-ovog wunderkinda iz Sanaderovog doba Antu Mihanovića
Uglavnom, prava mala vojska ljudi svakog jutra tuče karticu u sjedištu u zgradi koju se popularno naziva Općina i čovjek bi očekivao da će se raditi o gospodarski prosperitetnoj i uspješnoj sredini - a ne o županiji koja je po broju nezaposlenih već godinama apsolutni hrvatski rekorder. Više ih je ovdje, nego u dvostruko većem Zagrebu.
A župan Zlatko Ževrnja je ovih dana na silnim mukama: slučaj je htio da u kratkom vremenu u javnosti bukne nekoliko skandala njegovih podređenih, na što nije navikao jer se splitskom županijom mediji općenito gotovo ni ne bave. Toliko je dosadna da čak i Ivo Baldasar izgleda kao ideal za zabavu.
Najprije je njegov 'savjetnik za sport' Alojzije Šupraha - inače bivši špijun koji je prisluškivao novinare koncem devedesetih - pijan premlatio predsjednika Hajduka Marina Brbića, a onda se još i naslađivao proglasivši ga 'sotonom i zlom'. Potom nije došao ni na sudsko ročište. Ževrnja se morao ispričati, no već gotovo mjesec dana odbija odgovoriti hoće li njegov savjetnik snositi konzekvence. 'Slučaj još traje', procijedio je prošlog tjedna, kada smo ga ponovno upitali o ovom slučaju.
Slično se ponio i u slučaju Matejuška, kada je jedan od njegovih pročelnika Mate Ivanković izdao nezakonito odobrenje poduzetniku Damiru Karamanu za okupaciju popularnog noćnog okupljališta Splićana, zbog čega su prosvjedovale stotine građana. Od Ževrnje ni 'a': otkrilo se da je Ivanković lagao i obmanjivao javnost, Matejuška je u međuvremenu oslobođena, no i dalje se ne zna hoće li svoga pročelnika župan barem simbolično kazniti.
'Kad se detaljno ispita slučaj, možemo nešto vidjeti', odgovorio nam je na jednostavno pitanje.
Ipak, možda najbolja ilustracija nerada administracije otkrivena je prošlog tjedna: Splitsko-dalmatinska županija odbila je čak i podnijeti prijavu za 3,5 milijuna kuna bespovratnih sredstava iz europskih fondova namijenjenih financiranju asistenata u nastavi za djecu s posebnim potrebama. Razlog - pomoćnik pročelnika Ante Radovčić objasnio je šokiranim roditeljima - koji su čak bili spremni volonterski pomoći kod prijave - da među gotovo tri stotine činovnika jednostavno nema osobe koja bi mogla pripremiti natječajnu dokumentaciju. A i ako je nekako sklepa, 'nitko ne garantira da će uspjeti', pa slijedom toga ne treba ni gubiti vrijeme.
Treći Ževrnjin skandal u manje od mjesec dana ugašen je hitnom akcijom, pa se nakon medijskih kritika odjednom našlo ljudi koji bi možda mogli odraditi svoj posao. Rok za prijavu na natječaj istječe danas i nestrpljivo se čeka za vidjeti jesu li županovi birokrati sposobni za išta osim provlačenja kartica po dolasku na posao i trošenja krvavo zarađenih tisuću eura prosječne plaće.
Možda bi bilo šteta da pokvare dojam koji su dosad ostavljali: ako se županije kojim slučajem zbilja ukinu, u splitskom slučaju broj ožalošćenih neće prelaziti 270. Barem zasad.