Amerika ne vodi ratove samo izvan svojih granica, nego protiv sebe same, glasio je jedan ogorčeni komentar na vijest da je u gradiću Roseburg, savezna država Oregon, prvoga listopada (opet) ušetao u koledž Umpqa jedan luđak, naoružan do zuba, te pobio devetoro studenata. U paljbi s policijom i sam je pokošen.

Prema izvješću The Associated Pressa, 26-godišnji Christopher Harper-Mercer u krvavi je pohod ponio pušku marke Del-Ton i šest revolvera, među kojima Glock, Smith & Wesson i Taurus, te brdo municije kojom je mogao pobiti pola koledža da ga nije spriječila policija. Oružje je bilo dio od 14 komada Mercerove bogate privatne zbirke pucaljki. Svaka od njih kupljena je legalno u trgovinama oružja s valjanim federalnim licencama. Neke je zločinac nabavljao osobno, neke su za njega kupovali članovi obitelji...

Rutinska masovna ubojstva

Vijest o još jednoj američkoj besmislenoj tragediji svjetski, pa i naši mediji prenijeli su rutinski. U domovini Ramba 'sve je nekako postalo rutina', kaže Barack Obama. 'Izvješća o tome su rutina. Moj odgovor na ovu tragediju postaje opasna rutina', priznaje nemoćno predsjednik, izražavajući sućut obiteljima nevinih žrtava i priznajući da ni jedna bogata industrijska zemlja nema toliko masovne pucačine i mrtvih kao SAD. Od kada je Obama u Bijeloj kući, bilo je to njegovo petnaesto obraćanje rodbini žrtava podivljalih luđaka naoružanih do zuba. Umiralo se 2009. u Binghamtonu, državi New York (13 mrtvih), 2012. u osnovnoj školi u Connecticutu (20 mrtve djece i 6 odraslih), iste godine u kino-sali u Koloradu (12 mrtvih), ovoga lipnja u jednoj crkvi u Južnoj Karolini (9 mrtvih)... nabrajao je 'nacionalni žalovatelj' Obama.

Lista je duža, mogo duža. Podaci shootingtracker.com su šokantni: u 238 dana od početka ove godine do 26. kolovoza, taj američki portal je pobrojao 247 masovnih pucnjava s četvero i više žrtava, bilo ranjenih ili poginulih, više nego jedna dnevno. Statistika pokazuje da je vatrenim oružjem 2013. ubijen gotovo jednak broj Amerikanaca (33.636) kao u saobraćajnim nesrećama (35.612), za razliku od 1999. kada ih je bilo za trećinu manje. Dok se broj žrtava saobraćajnih nesreća smanjuje, broj ubojstava vatrenim oružjem stalno raste te stručnjaci predviđaju da će ih vrlo brzo biti više nego na cestama.

Najtragičnije je što su žrtve najčešće djeca, tinejdžeri, mladi ljudi. Samo u 2008. i 2009. - dramatično je upozoravao još 2012. komentator The New York Timesa, Adam Gopnik - u Americi je vatrenim oružjem ubijeno 5.740 djece i tinejdžera. Među njima posebno ga je kosnuo slučaj sedmogodišnje djevojčice Olivije Engel i šestogodišnjeg dječačića Jessea Lewisa, čija su tijela bila toliko unakažena kišom metaka podivljalog 20-godišnjeg Adama Lanze u osnovnoj školi u Newtonu u Connecticutu, da policija zbog identifikacije nije željela užasnutim roditeljima pokazati tijela, nego samo fotografije.

Gdje je oružja, ima i pucnjave

Nije čudo. Amerikanci su pet posto svjetske populacije, a drže 42 posto privatnog oružja u svijetu. Čak 300 milijuna komada raspršeno je po privatnim kućama, gotovo jedan komad po Amerikancu. U Wyoming, Aljasci i Montani, gdje vatreno oružje posjeduje 60 posto domaćinstava, godišnje od njega pogiba 14 do 18 osoba na 100.000 stanovnika, dok u New Yorku gdje ga drži samo 20 posto kućanstava ili na Havajima s 10 posto oboružanih domova, bilježi se samo 5 žrtava. Gdje je oružja, tamo je pucnjave.

Zastrašuje činjenica da su u 14 najmasovnijih ubojstava u zadnjih pet godina na popisu The New York Timesa, svi počinitelji nabavili oružje legalnim putem, a osmorici je to pošlo za rukom bez obzira na kriminalnu prošlost, posjedovanje droge, dosjea zbog obiteljskog nasilja i čitabe o psihičkim smetnjama. Kao najnoviji ubojica Mercer, i ostali su prošli rutinsku federalnu provjeru. Oružje je legalno kupio i masovni ubojica Jiverly Wong bez potvrde o federalnoj provjeri, jer je na to prema federalnom zakonu imao pravo, budući da mu potvrda nije stigla u zakonskom roku od tri radna dana.

Uoči krvavog napada u kino-dvorani u Coloradu, James E. Holmes je legalno kupio četiri revolvera u lokalnoj trgovini, a putem Interneta više od 3.000 streljiva za revolvere, 3.000 za poluautomatske puške i 350 patrona za sačmarice, a da nikome nije ništa bilo sumnjivo. Iako je posjećivao psihijatra zbog ozbiljnih duševnih problema, prodaja municije i oružja mu nije bila uskraćivana.

Mercer je podivljao u vrijeme kada se Amerika digla na noge zbog Volkswagenovog skandala, pa je javnost bila više zabavljena pričom o njemačkoj podvali i zagađenju zraka, nego smrću devetoro studenata. 'Raspravljamo o svemu, o zagađenju okoliša, klimatskim promjenama, bankarskim lobijima, deficitu, dugovima i odnosu s Putinom, gotovo smo iskorijenili pušenje, ali na dnevni red Kongresa ne stavlja se rješavanje problema privatnog posjedovanja vatrenog oružja koje masovno ubija po školama, crkvama, supermarketima, vojnim kampovima i kino-dvoranama'- komentira The New York Times.

Posjedovanje oružja kao elementarna nepogoda

- Kada Amerikanci stradavaju u poplavama i uraganima, činimo sve da umanjimo tragedije i našu zajednicu učinimo sigurnijom. Za sprečavanje terorizma trošimo više od milijardu dolara, ali kada je riječ o sprečavanju ubojstava vatrenim oružjem, naš Kongres blokira bilo kakve napore, čak prikupljanje podataka, – izjavljuje Obama, priznavši u jednom intervjuu BBC-iju da ga je političko kalkuliranje i njegova nemoć u donošenju oštrijeg zakona o privatnom posjedovanju oružja najviše frustriralo u dvostrukom mandatu.

A zakon se ne može donijeti bez suglasnosti Republikanaca. 'Djeca nastavljaju masovno umirati'- piše Adam Gotnik u The New York Timesu,- ' jer jedna politička stranka ne dopušta promjene, a ne dopušta ih zbog iracionalnih i često paranoidnih fiksacija, držeći masakr studenata i djece prihvatljivim troškom fetišiziranja oružja'. Možda je neumjesno uspoređivati, ali ispada da su tisuće anonimnih žrtava vlastitih podivljalih sugrađana tek ukalkulirani gubitak u obrani ustavnosti, za razliku od 3.000 ubijenih u terorističkom napadu na World Trade Centar, koji se doživljavaju kao nikada prežaljeni nacionalni junaci.

Drugi su ipak pokazali kako se to radi: nakon masakra u škotskom gradu Dunblane, gdje je u osnovnoj školi ubijeno 16 djece i učitelj; nakon pobijenih 35 i ranjene 23 osobe u masakru na jugu Australije; poslije 14 pokošenih studentica u Montrealu, Velika Britanija, Australija i Kanada su donijele oštre zakone o kontroli oružja, nakon čega njihovi čelnici nisu više morali izražavati javnu sućut obiteljima žrtava kao što to svako malo mora Obama.

Nemoć pred lobijem NRA

Predsjednik je naročito nemoćan pred lobijem proizvođača i trgovaca oružja. Moćni National Rifle Association (NRA) sebe vidi kao zaštitnika ustavnog prava o posjedovanju oružja, ali pravi razlog je mnogo prozaičniji. Oštriji zakon izbio bi im iz džepa milijarde i milijarde dolara profita. I dok uplašena majka troje osmoškolaca, Shannon Watts, dramatično apelira za promjenu zakona da 'ne bi morala strahovati za djecu, jer se svakoga tjedna u školama dogodi neka tragedija', vatreni pristaše oružanog lobija tvrde kako je 'neprimjereno odmah nakon neke tragedije mijenjati zakon'. Zašto? 'To je jeftino skupljanje političkih poena' – komentirao je guverner Louisiane, Bobby Jindal, Obamin vapaj za strožim rješenjima nakon prošlogodišnje tragedije u Charlestonu, gdje je 21-godišnji luđak pobio u crkvi devetoro vjernika.

Nakon svega bilo bi za očekivati da će se javnost prikloniti Obaminim pozivima i prizivima na društvenu savjest, ali dok se 1999. godine 66 posto Amerikanaca zalagalo za donošenje oštrijih zakona o oružju, danas – kada se količina oružja u privatnom vlasništvu gotovo udvostručila – za to se zalaže tek 48 posto stanovnika. Što zbog straha od terorizma, što zbog straha od gubitka masnih zarada. U svakom slučaju, u toj zemlji očito vjeruju da se oružje oružjem izbija. Uplašeni glas majke Shannon Wats stoga ostaje u manjini. Ona tek nemoćno ponavlja da se užasava posljednjeg SMS-a nekog od njezinih troje mališana, u kojem bi stajalo: 'Mama, u školi strijelac u akciji. Volim te.'