Vijesti diljem globalne mreže ispunjene su najnovijom hip temom: hardverskim prepucavanjem među dvijema novim konzolama. Konkretno, u jednom kutu ringa sjedi nabrijani hamburgerima punjeni amer sa (navodno) osam gigi rama i video projektorom koji vam cijelu sobu pretvori u disko klub. U drugom sjedi misteriozni stranac sa navodno ful puno potencijala ali zatvorenim sustavom developmenta i distribucije koji daju blagu naznaku prema mazohističkim tendencijama njegovih trenera. Sony Playstation 4 i Xbox Next (trenutni službeni naslov) dvije su primarne mete većine analitičara gaming hardvera. Broje se gigabyteovi memorije, centimetri ekrana i pikseli razlučivosti, uspoređuju se sustavi distribucije i đinđe koje svaka od tih platformi donosi.

Ipak, umjesto da se ubacimo na vlak špekulacije nama je na pamet pala jedna druga zanimljiva ideja. Zašto uopće ići prema naprijed? Što TOČNO očekujemo od novih konzola kroz idućih pet godina, ako niti trenutna generacija nije ispunila svoj puni potencijal? Zapitajte se samo na trenutak što biste htjeli očekivati od sljedeće generacije platformi. Jer realno gledano, jedino što se realno najviše prodaje pri reklamiranju novih platformi je uglavnom grafika. Čak i Wii U, konzola koja je prije svega napravljena da pokuša napraviti inovaciju na način kako IGRAMO igre i dalje trpi dosta jaki flak zbog grafike koja "nije baš toliko dobra kao što su pričali". Poanta kod svega ovoga je da se u konkretnoj komparaciji ove i iduće generacije gaming hardvera samo spominje hardverske performanse i pokoji gimmick.

Povijesno gledano, kao dobar primjer evolucije najlakše je pogledati pomak među generacijama Playstation konzole. Prvi Playstation koji je koristio CD medij i klasični žičani kontroler bez analognih stickova zaista je doživio preporod sa višestruko nagrađivanim dual shockom dostupnim uz PS2. Da stvar bude još bolja, konzola je toliko mukotrpno iscjeđivana tijekom svoje generacije da je teško dan danas reći da je njezin potencijal protraćen. Playstation 2 ne spominjemo jer nam Sony više leži od Microsofta, već zato jer povijesno gledano Playstation 2 stoji kao jedna od najuspješnijih konzola ikad napravljenih. Pored stare škole Nintendovih 16 i 32 bitnih plaformi, naravno.

Što su sada napravili Microsoft i Sony? Odlučili u jednom trenu deklarirati da rade na novim platformama. Nevezano uz potencijal trenutne generacije i nevezano uz činjenicu da trenutni lineup "high performance" igara i dalje bez problema radi i na jednoj i na drugoj konzoli. Najapstraktnija teorija koju smo isproducirali je da se ovdje radi o klasičnom infantilnom pissing contestu. Xbox 360 i Playstation 3 i dalje stoje na milijunima ormara čekajući da netko iskoristi njihov potencijal dok njihovi nasljednici već kucaju na vrata. Ovo doslovno nema smisla. Jasno, zadnji krik tehnologije koji guraju firme poput Cryteka diktira da svima treba hardverski update, pa pretpostavljamo da to utječe na developere. Međutim, sjednimo na trenutak i razmislimo što je tu toliko spektakularno i što treba očekivati.

Prvo što svakome pada na pamet kada čuje pojam nova konzola je bolja grafika. Sony i Microsoft tvrde kako će njihove nove platforme podržavati veće razlučivosti i višu kvalitetu tekstura. Na površnoj razini ovo znači da će igre izgledati realističnije i povećati, pretpostavljamo, imerziju gamerima koji imaju ozbiljnih problema sa maštom. Realno gledano, doduše, igre će definitivno izgledati puno ljepše nego išta što danas imamo priliku gledati. Međutim, tu nastaje jedan mali problem, a to je cijena proizvodnje. Najuspješnije franšize današnjice, odnosno velika većina istih, iza sebe ima minimalno tri nastavka kao i multimilijunsku produkciju. Prema mnogim analitičarima, development next gena koštati će oko pet puta više nego današnji. Što to znači je da će i igre kao takve poskupjeti.

Kao drugo, što točno donosi sljedeća generacija - osim te grafike i pokojeg gimmicka? Ništa radikalno. Ono što će nositi iduće generacije su i dalje igre koje, realno gledano, nisu dostigle svoj vrh niti na trenutnom Boxu i Stationu. Nintendova konzola ima dosta bizarnu filozofiju razvoja, pa ćemo ju, konteksta radi, iz ove usporedbe izuzeti. Dakle, ono što još zaista očekujemo je evolucija u samom gamingu. Gdje je evolucija gameplaya, gdje je maksimalizacija potencijala trenutne generacije? Najlakšu stvar za napraviti je deklarirati rad na novoj platformi i nadati se da premisa novog hardvera garantira valove nezasitnih gamera koji žive za kupnju istog.

Microsoft i Sony igraju prljavu igru i zapravo dovode sami sebe u veliki rizik plasiranjem novog hardvera sustavom kruhom preko pogače. Ps3 i Xbox360 fantastične su konzole koje po nama nisu dostigle svoj maksimum. Jer i dan danas svjedočimo dobrim igrama i ne vidimo niti traga nekom fiktivnom plafonu o kojima svi tech frikovi pričaju. Da, kada nove konzole dođu one će biti ljepše i brže, no iskreno - neće radikalno pridonjeti onome što se očekuje od igara kao takvih. Bottom line je da inovacija i mogućnost iskorištenja trenutne generacije platformi nosi ključ napretka u gamingu. Ne visoke razlučivosti i projektor koji vam slika džunglu po dnevnoj sobi.