Sveta Stolica je pozvala na konzultacije u Rim apostolskog nuncija u Dublinu Giuseppea Lanza i to dala na velika zvona kako bi pokazala da uvažava kritike irskog premijera Enda Kennya, koji je pak žestoko prozvao Vatikan i kazao da odnosi Crkve i države u Irskoj neće i ne smiju više biti isti. Kako se kuhao sukob i što je bio pravi detonator eksplozije u odnosima centrale Katoličke crkve i jedne dosad izuzetno umiljate katoličke zemlje?
Da je Katolička crkva, kao institucija, odgovorna, ako ne za konkretna seksualna zlostavljanja, onda za zaštitu svećenika, redovnika i vjernika laika pedofila u katoličkim školama, domovima i župama, nema više spora i to je i sam papa Benedikt XVI. prihvatio.
Da je pak irska država također kriva jer je svojedobno pružala oslonac katoličkoj hijerarhiji oslobađajući je svake odgovornosti, pa čak i obaveze da obešteti žrtve, također je poznato i izvan diskusije.
Da se u golemom broju slučaja pedofile čuvalo od progona, skrivalo od policije, te ih se jednostavno u tišini premještalo na druga mjesta, gdje su opet činili zlodjela, zaključili su i Crkva i država. U čemu je onda sada problem?
Dva su bitna razloga. Prvi je sadržaj najnovijeg izvještaja koji je vodila sutkinja Ivonne Murphy, ima 431 stranica i tiče se, u prvome redu, seksualnih zlostavljanja počinjenih od 1996. do 2009. u ruralnoj dijecezi Cloyne (grofovija Cork). Na temelju tog šokantnog izvještaja premijer Kenny optužuje Crkvu, onu u Irskoj, ali i onu u Rimu, u samome Vatikanu, da je prvenstveno vodila brigu o svojoj moći, reputaciji i poziciji, a daleko iza toga o zaštiti djece.
Štoviše, Enda Kenny je kazao da je Crkva istaknula disfunkcionalnost, otuđenost, elitizam i narcisoidnost i da se to tiče svećenika i biskupa u Irskoj, ali i u Vatikanu!
Ali opet: sve je to već rečeno nakon objavljivanja triju prethodnih izvještaja (Ferns, 2005; Ryan, svibanj 2009. i Dublin, prosinac 2009), pa ponavljamo pitanje: što je sad novo?
Uporna prikrivanja strašnih skandala
Novost je u tome što su prethodne komisije istraživale seksualne skandale do njihova otkrivanja 2001, odnosno do prvoga dogovora države i Crkve u Dublinu 2002, ali je ovaj Murphyev izvještaj pratio događanja sve do 2009, što znači da su se pedofili i dalje koristili zaštitom Crkve, ističemo, nakon što su se Crkva i država, u čemu je i sam papa inzistirao, dogovorile da se to više nikada ne ponovi.
Dakle, biskupi su lagali i štitili pedofile i u novije vrijeme i to se znalo i u Vatikanu. Zbog toga je premijer eksplodirao i zbog toga je na njegovu stranu stao nadbiskup Dublina, Diarmuid Martin, koji je kazao: 'Ljut sam i posramljen zbog onih koji u irskoj Katoličkoj crkvi ili u Vatikanu sprečavaju zaštitu djece.'
Podrška nadbiskupa Martina irskom premijeru dobila je istaknuto mjesto u svjetskim medijima i pokrenula lavinu špekulacija zbog njegove odluke da se izravno suprotstavi vatikanskom lobiju koji štiti pedofile, a neizravno i samome papi. Nadbiskup Martin je rekao da u Vatikanu i irskoj crkvenoj hijerarhiji postoje grupe svećenika koje pokušavaju potkopati mjere za zaštitu djece od pedofila.
Kazao je da je impresioniran emocijama koje je premijer Kenny unio u govor u parlamentu kojim je osudio ponašanje irske Katoličke crkve.
'Razočaran sam. Što činiti kad postoje grupe u Vatikanu ili u Irskoj koje pokušavaju potkopati sve što je učinjeno ili ne žele shvatiti što je učinjeno', rekao je nadbiskup Dublina te nadodao da je predao više od 70.000 dokumenata Murphyjevom odboru i da je prijavio svaki slučaj zlostavljanja za koji je doznao.
Crkvene laži
Dakle, Crkva je lagala državi, i to recentno, i to odvratno, i zbog toga je premijer kazao da odnosi ne mogu i nikada više neće biti isti. Laž, crkvena, više se neće tolerirati. Niti zaštita pedofila. Inkriminirani su biskup John Magee i još 18 svećenika iz biskupije Cork. Svi su oni lagali, kao i pomoćni biskup Denis O'Callaghan.
Situacija eskalira jer se sumnja i da je cijelu aferu prikrio i papinski nunciji. Ako bi se to pokazalo točnim, bio bi to za Vatikan prevelik udarac zbog već poznate situacije.
Naime, pisali smo već kako je irska televizijska mreža RTE pronašla i objavila povjerljivo pismo papinskog nuncija u Irskoj poslano 1997. svim irskim katoličkim biskupima. Tim pismom se zabranjuje biskupima da policiji prijave svećenike osumnjičene za pedofiliju, kako je bilo predviđeno dokumentom koji je Irska biskupska konferencija usvojila godinu dana ranije.
Udruge žrtava irskih svećenika pedofila ustvrdile su da je to neosporiv dokaz da je Vatikan protegnuo barijeru tajnosti kako bi se zataškali zločini svećenika pedofila.
Pismo je potpisao tadašnji apostolski nuncij u Dublinu, nadbiskup Luciano Storero (umro 1. listopada 2000. na toj poziciji), i poziva se na gledište Kongregacije za kler, koju je tada vodio Kolumbijac, kardinal Darío Castrillón Hoyos. Kardinal Castrillón, inače, više je puta javno osramoćen zbog svojih gledišta. Svojedobno je objavljeno njegovo pismo iz 2001. kojim čestita francuskom biskupu Pierreu Picanu što svećenika silovatelja djece Renéa Bisseya nije prijavio policiji.
Drugi je razlog teškog konflikta irske vlasti i Vatikana novčane prirode, a to nije nemalo pitanje u ekonomski ugroženoj irskoj ekonomiji. Naime, državi se sada više ne čini tako simpatičnim što će biskupi platiti svega deset posto iznosa koji ide kao satisfakcija ili odšteta žrtvama, a što je bilo dogovoreno 2002. u Dublinu i što je dokazom dosadašnje snishodljivosti vlasti desnog centra prema Katoličkoj crkvi u dominanto katoličkoj Irskoj.
E pur si muove
Tadašnja vlast je vjerovala da ukupni odštetni zahtjevi neće premašiti svotu od 300 milijuna eura, a već se platilo ili dogovorilo da se plati milijardu i dvjesto milijuna eura. A priča tek kreće. Iz ovoga se zaključuje da irski premijer od pape traži da odriješi kesu i ništa se drugo sada ni ne očekuje.
Manevar ovamo, manevar onamo, papa će nešto kazati, instruirati nuncija, možda ga i smijeniti (jer se i njega proziva kao nekompetentnog u Murphyjevom izvještaju), ali ako Vatikan ne plati štetu, neće biti mira. I šlus.
Jest, Joseph Ratzinger je javno molio oprost za seksualne skandale svojih svećenika, biskupa, redovnika i vjernika laika, posebno u Irskoj, i promijenio je naredbe koje je davao dok je ravnao Kongregacijom za nauk vjere: sada biskupi moraju surađivati s policijom i sudovima i predati ili prijaviti pedofile u crkvenim redovima.
No to se u Irskoj još ne događa. Tamo se njih i dalje štiti. Ali je situacija jednostavno prešla u opću antiklerikalnu iako konzervativnu pobunu protiv Crkve i Vatikana.
Ponašanje nadbiskupa Martina pokazuje da postoji i promjena nabolje: biskupi ipak mogu biti lojalni mjestu rođenja ili rada prije nego vatikanskim šefovima.
