Milijan Brkić, iako drugi čovjek stranke, do sada u javnosti uglavnom nije kritizirao poteze Plenkovića ili način na koji vodi Vladu. Da mu šef stranke nije najmilija osoba, šaputalo se uglavnom u kuloarima, pa prva jasna javna kritika nije iznenadila, iako je izazvala reakcije.

No ono što je pomalo začudilo to je što je odlučio stati uz trojac Kovač-Penava-Stier, posebice što je u anketama Kovač tek treći izbor za HDZ-ovce. Ako se pita politologa Peru Maldinija, Brkić nije imao drugog izbora prilikom biranja strane.

'Od početka je jasno da Brkić ne pripada Plenkovićevu krugu, već da mu je oponent. To što je u prethodnim prilikama bio neutralan ili što je čak otvoreno podržao Plenkovića u pojedinim situacijama nije značilo svrstavanje na njegovu stranu, već racionalnu procjenu da se ne pridružuje gubitnicima u tom trenutku, osiguravajući time svoju poziciju, premda marginaliziranu, te vidljivost, podsjećajući da je tu. Sada, kada se karte otvaraju jer je počela kampanja za unutarstranačke pozicije, jasno je da podrška Plenkoviću ne bi rezultirala učvršćenjem njegove pozicije, naprotiv – odmaknuo bi se od svojih podupiratelja, a Plenković bi ga pak dodatno marginalizirao. Stoga je njegova podrška Kovačevu timu zapravo njegov jedini izbor, ne samo zato što im je ideološki i svjetonazorski puno bliži nego Plenkoviću, već upravo zbog vlastitog interesa, tj. mogućnosti da uspije jedino s njima. Koliko će pak njegova potpora koristiti Kovaču, ostaje vidjeti', kaže Maldini za tportal.

Naime, iako možda Kovač izgubi, Brkić ima nešto lakši put uletjeti kao jedan od četiri potpredsjednika stranke, što je funkcija za koju se kandidirao.

Brkić je oduvijek slovio kao svojevrsna 'siva eminencija' u HDZ-u, čovjek koji će na izborima izvući pobjedu iako se čini da je poraz imanentan, čovjek koji nije nesklon stati i uz stranu koja u potpunosti ne promišlja kao on. Koliko takav čovjek može naštetiti Plenkoviću, pitamo Maldinija.

'Brkić nema političku težinu koja mu se pridaje jer je već duže vrijeme marginaliziran, dobrim dijelom i vlastitom zaslugom. Naime afere koje se vežu uz njega proteklih godina, kao i fijasko njegova angažmana u drugom krugu predsjedničkih izbora – što je dovelo pod znak pitanja famu o njegovim organizacijskim sposobnostima – umnogome su oslabili njegovu poziciju i manevarski prostor. Uz to, njegova 'podrška' Plenkoviću u nekim prethodnim situacijama dovodi u pitanje i njegovu vjerodostojnost kad ga se otvoreno napada', kaže Maldini.

Pitanje je, dodaje, zašto je Brkić do sada šutio iako je imao niz prilika da se otvoreno suprotstavi Plenkoviću. 'Brkić se priključuje 'oporbi' jednostavno zato što nema drugog prostora ni prilike za političko preživljavanje. Ipak, ne treba podcijeniti ono čime on može pridonijeti u kampanji protiv Plenkovića te svojim djelovanjem može nanijeti više štete njemu nego donijeti sebi koristi', smatra Maldini.

Tako je u nedjelju konačno progovorio o Istanbulskoj konvenciji, čije ratificiranje ne podržava, a samog Plenkovića prozvao za stvaranje kulta ličnosti.

Takva kvalifikacija, poručuje Maldini, neprimjerena je jer su kult ličnosti gradili uglavnom u totalitarnim režimima, što Hrvatska sigurno nije. 'Tu je riječ o pokušaju klasične difamacije, kada više puta ponovljena (dis)kvalifikacija u javnom prostoru postaje predmet o kojem se raspravlja kao da je realan. Međutim takva optužba upućuje na to da Plenkovićevi oponenti, uključujući Brkića, nemaju ozbiljnije argumente kojima bi ga kritizirali, pa pribjegavaju osobnim i političkim diskvalifikacijama', zaključuje Maldini.