'Nažalost, u ovo vrlo kratko vrijeme pokazalo se da Savjet nije mišljen kao tijelo koje će kontinuirano raspravljati o svim važnim temama iz nadležnosti gradonačelnika, kao odlučitelja ili predlagatelja. Očekivao sam i sjednicu Savjeta prije predstojeće sjednice Gradskog vijeća, na kojoj je do sada najveći broj važnih točaka, koje je upravo gradonačelnik predložio vijeću, na temelju vlastite odluke i mišljenja njegova kolegija pročelnika, ali bez traženja mišljenja Savjeta. Stoga Savjet već sada, prema mojem mišljenju, nije ispunio svrhu zbog koje je osnovan i očito će ostati mrtvo slovo na papiru', veli Robert Podolnjak, dodajući da ga posebno čudi da još uvijek ne može dobiti presliku svih ugovora o izgradnji nove sportske dvorane, iako je dobio presudu na Upravnom sudu.

Glede ulaska u Savjet, pojašnjava da je njegova iskrena namjera bila svojim znanjem pomoći gradonačelniku u donošenju odluka u javnom interesu, pa je isključivo iz tog razloga prihvatio njegov poziv da uđe u to tijelo.

'Umjesto uzastopnih, često i zakašnjelih ukazivanja na propuste s govornice Gradskog vijeća ili pak preko suda, iskreno sam se nadao da je došlo vrijeme za drukčiji, mislio sam i učinkovitiji pristup koji bi polučio veće rezultate nego javna osporavanja. Bio sam jednako tako uvjeren da ću uspjeti u neke svoje stavove uvjeriti gradonačelnika, prije no što on donese određene odluke ili uputi određene prijedloge odluka na odlučivanje Gradskom vijeću', pojašnjava Podolnjak razloge ulaska u Savjet gradonačelnika koji je izazvao dvojake reakcije.

'Moj ugled kao osobe, vijećnika Gradskog vijeća, ranijeg kandidata za gradonačelnika Varaždina i profesora na Pravnom fakultetu u Zagrebu ne dozvoljava mi da u takvim okolnostima ostanem član Savjeta gradonačelnika i tako svjesno ili ne, budem 'pokriće' za odluke s kojima se u najmanju ruku ne slažem', zaključuje Podolnjak.