Dok u Srbiji i Sloveniji mediji kontinuirano objavljuju imena tamošnjih državljana s popisa klijenata odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca, hrvatska javnost još uvijek čeka odgovor na pitanje tko je od naših državljana poslovao preko te tvrtke. Još nije procurilo nijedno ime, jer nitko od hrvatskih novinara nije bio uključen u projekt. Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva i Centra za istraživačko novinarstvo (CIN - IJC), partnera Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) čiji je projekt Panama Papers četvrti u nizu takvih istraživanja poslovanja offshore kompanija, radio je u dva njihova projekta, ali ne i Panama Papersu. Objašnjava za tportal zašto je hrvatskim novinarima nemoguće dobiti uvid u dokumentaciju
Podsjetimo, Mreža za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK), neprofitna i nevladina organizacija osnovana radi unapređenja istraživačkog novinarstva u Srbiji, objavila je 5. travnja imena 18 osoba iz Srbije koji su osnivali offshore kompanije preko Mossack Fonsece. KRIK je sudjelovao u projektu Panama Papers, analizirajući dokumentaciju u vezi sa Srbijom. Uz objavu imena - u Hrvatskoj su najjače odjeknuli Srđan Šaper i Milan Popović - KRIK nije propustio naglasiti da to što netko ima offshore tvrtku ne znači da je uključen u nezakonite radnje, iako se te kompanije mogu koristiti za izbjegavanje plaćanja poreza, skrivanje pravog vlasnika i pranje novca.
Istog dana, slovensko Delo, čiji su novinari pod okriljem ICIJ-a također sudjelovali u istraživanju opsežne dokumentacije koju je njemačkom Sueddeutsche Zeitungu dostavila anonimna osoba, objavilo je da je prema dotadašnjim saznanjima u poreznim oazama tvrtke registriralo najmanje 74 Slovenca - uključujući i jednog ministra koji je investirao u porezne oaze, pet javnih službenika, dva počasna konzula i dva istaknuta sportaša. Razotkriveno je offshore poslovanje svjetskog prvaka u boksu Dejana Zaveca, najbogatijeg slovenskog bračnog para Login, košarkaškog reprezentativca Uroša Slokara...
Hoće li Hrvati biti naglavačke bačeni u medijski žrvanj?
U Hrvatskoj nije razotkriven nitko, iako se, prema objavljenim dokumentima, iz Hrvatske spominju tri klijenta, tri tvrtke, osam skrivenih vlasnika i 22 dioničara. Premijer Tihomir Orešković najavio je da 'će se provjeriti je li netko iz Hrvatske prao novac i u slučaju da jest, to će se komunicirati s javnošću', a ministar financija Zdravko Marić potvrdio je da su hrvatske službe za sprečavanje pranja novca povezane s inozemnim službama i aktivno uključene u rješavanje slučaja Panama Papers. I tu je stalo.
Predsjednika HND-a pitali smo zašto niti jedan medij u Hrvatskoj nije od ICIJ-a uspio dobiti uvid u bazu podataka Panama Papers, koliko je klijenata tvrtke Mossack Fonseca iz Hrvatske na tom popisu, je li tim povodom kontaktirao ICIJ i hoće li se Centar za istraživačko novinarstvo uključiti u istraživanje, ili će hrvatska javnost morati sačekati početak svibnja, kada će ICIJ objaviti cjelokupnu dokumentaciju? Neće li u tom slučaju hrvatski klijenti, već samom objavom njihovih imena bez prethodno istraženih podataka o njihovom poslovanju, biti razapeti u medijima?
Stroga pravila suradnje s ICIJ-em
Stvar je, po Saši Lekoviću, vrlo jednostavna: u projektima ICIJ-a sudjeluju samo stalni suradnici tog novinarskog konzorcija, redakcije i novinari te oni koje ICIJ pozove da se pridruže. Leković je, inače, jedini suradnik ICIJ-a iz Hrvatske. Na poziv ICIJ-a, radio je u dva od četiri offshore projekta objavio brojne detalje, ali izostao je poziv za projekt Panama Papers.
'Pravila rada na tim projektima su vrlo stroga. Svaki novinar/redakcija potpisuje ugovor kojim se obvezuje da podatke u koje bude imao uvid neće davati nikome izvan projekta te će ih koristiti samo za priče na kojima radi sam ili s nekim drugim iz projekta. Čak se obvezuješ da nećeš ništa objaviti do određenog datuma', otkriva Leković.
Na taj je način, nastavlja, u sva četiri dosadašnja projekta ICIJ-a osigurana potpuna tajnost istraživanja i izbjegnuto je da neodgovorni objavljuju poluinformacije. 'Također se na taj način štiti rad kolega koji i dalje istražuju, a pravilo je da priče koje se tiču pojedinaca i tvrtaka iz neke države radi novinar iz te države, ako je suradnik ICIJ-a', navodi Leković za tportal.
Neko hrvatsko ime mogli bi doznati od susjeda, ukoliko im bude zanimljivo za temu
Postati suradnik ICIJ-a nije lako, nastavlja predsjednik HND-a. 'Moraš biti novinar od povjerenja među kolegama koji surađuju sa ICIJ-em i imati iskustva sa ozbiljnim istraživačkim pričama', objašnjava, dodajući da ga je zvalo puno hrvatskih novinara želeći doći do podataka o hrvatskim tvrtkama i pojedincima. Svima je objasnio proceduru i dao im kontakte u sjedištu ICIJ-a u Washingtonu da ne bi ispalo kako nešto krije te im je svima ujedno rekao da neće dobiti nikakav podatak - u što su se uvjerili oni koji su se javili ICIJ-u.
Provjerava li itko od inozemnih medijskih organizacija, prema njegovim saznanjima, poslovanje hrvatskih klijenata navedene tvrtke, pa makar i posredno?
Ako u nekoj državi nema medija ili novinara suradnika ICIJ-a, tada je moguće da netko od suradnika pokrije to područje ako mu je zanimljivo, objašnjava Leković zaključujući da, s obzirom na to da na projektu Panama Papers rade i neki kolege iz Slovenije, Srbije i BiH, moguće je da netko od njih spomene neko hrvatsko ime u svojim pričama ako im to bude zanimljivo za temu.
