Prošle je godine veliki broj novinara otišao u glasnogovorničke vode i mnogima koji su zamijenili profesije, posebice drugi novinari, zamjeraju to 'mijenjanje strana' iz jednostavnog razloga što se po prirodi posla nalaze u suprotnim taborima. S jedne strane novinari žele čistu informaciju, a s druge posao PR-ovca ili glasnogovornika je 'prilagoditi' je i plasirati tako da najmanje naškodi ili donese najviše koristi svojem klijentu.

Bivša je premijerka s tim u vezi novinare i medije nazvala i 'četvrtom vlasti' u državi. Nisu, ipak, svi otišli u drugačije oblike bavljenja informativnim medijima, neki su se iz novinarstva potpuno povukli, postali, poput Igora Mirkovića, filmski redatelji, drugi, kao Damir Karakaš, književnici ili ulični svirači. Ipak, novinarski je duh ostao u svima.

Profesionalni i osobni integritet kod ove zamjene poslova nitko od govornika nije dovodio u pitanje. Na pitanje je li uopće moguće te dvije profesije uskladiti, Goran Rotim koji je s posla novinara na HRT-u otišao u Ministarstvo vanjskih poslova pa u Adriatic grupu, da bi se onda opet vratio TV novinarstvu izjavio je kako je moguće i jedan i drugi posao obavljati pošteno.

Koliko je etično da novinar koji je do jučer radio za, primjerice, Tedeschhija ili Todorića, iste te ljude, svoje nekadašnje poslodavce, intervjuira nakon što se vrati novinarstvu? Rotim je rekao kako je sretan što je radio i jedan i drugi posao. 'Zašto mistificirati novinarstvo i PR? To su poslovi kao i svi drugi i moguće je zadržati etičnost i obavljati kako treba i jedan i drugi, iako je sukob interesa itekako moguć', rekao je Rotim.

Nasuprot većini koja je svoje razloge opravdavala željom za novim iskustvima ili nekom logičnom napredovanju u životu, bivši novinar Novog Lista Sergej Abramov rekao je vrlo izravno i iskrenije odgovorio na to pitanje. 'Moj osnovni motiv za odlazak iz novinarstva bio je novac. Radio sam odlične teme, radio odgovorne poslove i imao sam svu moguću poslovnu satisfakciju. Međutim, primanja nisu odgovarala tome i, kada sam dobio priliku otići, bez razmišljanja sam to učinio', rekao je Abramov. Ipak, kao i ostali, naglasio je da je novinarstvo nešto što je zaista volio i, iako je zahvalan na poslu koji radi, novinar nikada neće prestati biti novinar.

Definitivno najiskusniji, a i najstariji među njima, Tomislav Jakić potvrdio je ono što je rekao Rotim i, iako je radio u politici kao savjetnik predsjednika Mesića, 'novinar u njemu uvijek je bio na stand-by'. Danas, kad je već umirovljenik i kada se može osvrnuti na svoju karijeru, tvrdi kako shvaća što je bit novinarstva i informacija.

'Bit je da vidite, čujete, registrirate i prenesete, eventualno komentirate na bazi činjenica, a ne u tome da vas na vezi drži netko iz obavijesnih struktura, kaže vam nešto, onda kada njima to odgovara i vi postajete zvijezda jer imate ekskluzivu', rekao je Jakić. 'Svaki put kada novinar prosljeđuje informacije kakve određene interesne skupine žele, to je pokapanje profesije, i smatram da miješanje politike i posla novinara nije dobro', zaključio je Jakić

Kao i ostali, Jakić, koji iza sebe zaista ima ogromno iskustvo kaže kako i dan danas šećući ulicom sve gleda u televizijskim kadrovima i mogućim televizijskim prilozima te da je novinarstvo nemoguće izbaciti iz čovjeka jednom kada se u njega ukorijeni. Čak ni najbizarniji prelazak iz struke novinara u onu glasnogovornika, kada sam akter o njoj govori ne zvuči toliko čudno. Duško Miljuš, koji je, naime, otišao raditi za MUP, kaže da je opčinjenost kriminalom i pisanjem o njemu, radom MUP-a i svim stvarima koje su i dovele do njegovog prebijanja (a koje MUP još uvijek nije riješio) oduvijek želio odvesti korak više, a ovaj prelazak je sigurno to.

'Moram naglasiti da sam ja tamo zadovoljan, nemam nikakvu ekstra zaštitu, obavljam posao kao i mnogi prije mene, ali zadovoljavam svoju znatiželju o onom što sam uvijek htio znati o funkcioniranju pravnog sistema u procesuiranju kriminala i nimalo ne zdvajam o tome da radim za MUP koji nije riješio slučaj mog prebijanja. Želim znati zašto je to tako', rekao je Miljuš potvrdivši tom zadnjom rečenicom više nego itko da vrijedi ona 'jednom novinar, uvijek novinar'.