Nisu samo saborski zastupnici neuobičajeno jedinstveni kad se radi o otporu tehnologiji genetske modifikacije biljaka. Fenomen parazitiranja na strahu od imaginarnog neprijatelja itekako je očit i u medijima, ali I mnogim drugim institucijama koje oblikuju javno mnijenje. Tako u Hrvatskoj mediji koji vole gajiti percepciju lijevo-liberalnih, o GMO hrani 'izvještavaju' na gotovo identičan način kao i rigidna konzervativno-desničarska glasila – s nevjerojatnom dozom paranoje i sklonosti širenju straha, koji se na tržištu preplavljenom (dez)informacijama ionako uvijek bolje prodaje od objektivne i znanstveno utemeljene informacije.

GMO kao uzrok svih zala ili ipak ne?

U prošlotjednoj saborskoj raspravi o izmjenama Zakona o genetski modificiranim organizmima, koje inače tek propisuju da će inspekciju umjesto dosadašnjeg Državnog inspektorata obavljati Ministarstvo poljoprivrede, moglo se čuti zaista svašta; od opisa GMO hrane kao 'frankenštajnske hrane', preko plašenja javnosti 'skrivanjem' GMO sastojaka u pojedinim prehrambenim artiklima, pa sve do bizarnog povezivanja tehnologije genetske modifikacije i kloniranja. Nekoliko zastupnika se u svom izlaganju pozvalo na davno diskreditiranu studiju o tumorima na štakorima navodno uzrokovanim GMO hranom, dok je jedan od njih GMO hranu usput optužio za porast malignih oboljenja.

'Studije Seralinija o tumorima kod štakora nije nitko u svijetu uspio ponoviti, pa je taj rad povučen iz znanstvenog časopisa u kojem je objavljen. Mislim da bi bilo najbolje kada bi ovo istraživanje pokušali ponoviti neki od znanstvenika kojima po pitanju GMO-a hrvatska javnost bezrezervno vjeruje. Siguran sam da bi hrvatski porezni obveznici voljeli financirati domaće istraživanje koje bi potvrdilo ili odbacilo tvrdnje iz tako po život važnog istraživanja. Uostalom, zašto ne tražiti stručno mišljenje od naših svjetski priznatih znanstvenika koji se bave problematikom liječenja malignih oboljenja, na primjer profesora Igora Štagljara', zapitao se u razgovoru za tportal molekularni biolog dr. Hrvoje Fulgosi, vodeći stručnjak za genetsku modifikaciju u Hrvatskoj.

'U konačnici, treba tražiti od naših liječnika, uglednih saborskih zastupnika, da hrvatskoj javnosti objasne zašto su Hrvatska i susjedna Mađarska (velika protivnica GMO-a) na vrhu liste europskih zemalja po pojavnosti malignih oboljenja, daleko ispred Španjolske koja je najveći proizvođač GM kukuruza u Europi', smatra dr. Fulgosi.

Unatoč svemu što je izrečeno u Saboru u jeftinom pokušaju prikupljanja političkih poena, na policama hrvatskih trgovina nema GMO hrane, što potvrđuje i dr. Fulgosi.

'Kontrole i analize koje su provela nadležna tijela tijekom 2013. godine, koristeći analitičke metode dvaju hrvatskih laboratorija za GMO analize, nisu na tržištu RH pronašle ni jedan uzorak hrane koji prelazi dozvoljeni prag od 0,9% prisutnosti odsječaka DNA koji pripadaju stranim genetskim elementima. Provođene su i opsežne kontrole sjemenskog i sadnog materijala, kao i već zasađenih polja kukuruza, soje, uljane repice, šećerne repe i suncokreta. Niti jedna analiza nije bila pozitivan, pa tako na poljima RH nema niti tragova GM kultura. Uzorkovanje i nadzor provodilo je Ministarstvo poljoprivrede, Odjel nadzora poljoprivrednog zemljišta i poljoprivredne proizvodnje; Ministarstvo zdravlja, Uprava za sanitarnu inspekciju (Služba županijske sanitarne inspekcije i Služba granične inspekcije) te privatne osobe. U RH je obavezno označavanje hrane i hrane za životinje koja sadrži više od 0,9% elemenata genetske modifikacije. Ne stoji teza da građani ne znaju što kupuju', govori naš sugovornik.

Što se tiče veze GMO-a i kloniranja životinja (a i ljudi, 'upozoravaju' naši vrli saborski zastupnici) možda ne bi bilo zgorega da se parlamentarni predstavnici javnosti prvo upoznaju sa složenijim terminima prije nego što počnu njima baratati u javnosti.

'Kloniranje životinja nema ama baš nikakve veze s tehnikama molekularne biologije koje se koriste za genetske modifikacije kod biljka ili drugih organizama. Kloniranje gena podrazumijeva stvaranje identičnih kopija odsječaka DNA molekula, a klonirane životinje imaju čitave stanične jezgre iz oplođenih jajnih stanica prebačene u somatske stanice neke druge životinje. Ove tehnike mikromanipulacije prije podsjećaju na mikrokirurgiju nego na tehnike rekombinantne DNA. Sve kada bismo i htjeli klonirati boškarina, mi u Hrvatskoj nemamo ni opreme niti praktičnih znanja za takav znanstveni poduhvat', pojašnjava dr. Fulgosi.

'Monopol multinacionalnih korporacija' i druge floskule

'Na izuzetno malim poljoprivrednim parcelama, kakve prevladavaju u RH, koegzistencija GM, konvencionalnih i ekoloških kultura teško je ostvariva i na papiru, a kamoli u praksi. Izrada nacionalne strategije o koegzistenciji je u povojima, a kada bude i izrađena, zbog svima nam dobro poznatih socio-ekonomskih obilježja naše nacije teško će ili nikako biti provediva. Siguran sam da bismo, poznavajući naš mentalitet, preko noći imali pune sudove međusobnih tužbi jednih, drugih i trećih proizvođača koji bi dokazivali da su pretrpjeli ogromne gubitke zbog kontaminacije s polenom iz nekog susjednog polja. Nadalje, hrvatski proizvođači sjemena, pa tako i multinacionalne kompanije koje su na našim prostorima prisutne već desetljećima, odlično zarađuju na proizvodnji sjemenskog materijala konvencionalnih kultura. Samo da podsjetim, u sjemenskoj proizvodnji se primjenjuje nulta stopa tolerancije za prisustvo GM sjemena. Dakle, zbog prisustva jedne sjemenke GM sorte u vreći sjemenskog materijala treba se uništiti cijela serija. Multinacionalnim kompanijama koje kod nas posluju nije dakle ni na kraj pameti da u Hrvatsku uvode GM kulture', tumači naš sugovornik s Instituta 'Ruđer Bošković'.

Selekcija informacija

Zanimljivo je primijetiti da su saborski zastupnici u svojim izlaganjima o 'opasnostima' GMO hrane u potpunosti zanemarili sve studije i zaključke Europske komisije za hranu (EFSA).

'Republici Hrvatskoj su kao članici EU dostupni vrhunski laboratoriji i gotove znanstvene studije Europske agencije za hranu. EFSA je provela opsežna i skupa istraživanja sigurnosti i zdravstvene ispravnosti GM soje i kukuruza. Studije su pokazale da ne postoje nikakvi dokazi o štetnost ovih kultura za ljudsko zdravlje. Zašto saborski zastupnici svjesno ignoriraju ova istraživanja? Zašto mi kao europski porezni obveznici financiramo EFSU ako njihovim istraživanjima ništa ne vjerujemo ili ih selektivno ignoriramo?' pita dr. Fulgosi.

A gdje je Hrvatska u svemu tome?

'Krumpir o kojem se govorilo u Saboru ne postoji na tržištima ni jedne zemlje u svijetu, baš kao ni savršene GMO rajčice. To su mitovi i svjesno iskrivljavanje istine. Možda s ciljem da Hrvatska postane i ostane posve inferiorna u visokim tehnologijama. Sve zemlje našeg okruženje, deklarativno velike protivnice GMO-a, imaju vrhunske istraživačke centre u kojima razvijaju i istražuju najsuvremenije GMO-e za farmaceutiku, industriju i poljoprivredu. U Hrvatskoj je, nažalost. preostalo nekoliko entuzijastičnih grupa znanstvenika po fakultetima i istraživačkim institutima koji pokušavaju držati korak s biotehnološkim istraživanjima u svijetu. Da barem razumijemo tu tehnologiju ako (još uvijek) nemamo nešto za možebitnu komercijalizaciju. Da, predajemo rat bez ispaljenog metka, jer ih više nemamo. Nismo ništa sami razvili niti ćemo razviti uz ovakvu političku retoriku i podršku', zaključuje dr. Fulgosi, koji poziva sve koji su zaista zainteresirani za problematiku GMO hrane da pročitaju pregledni znanstveni rad iz 2013. koji obrađuje 1780 recenziranih znanstvenih radova, objavljenih u zadnjih 10 godina, koji se bave svim aspektima GMO-a zanimljivima javnosti. Popis radova koji su recenzirani tim istraživanjem može se pogledati ovdje

Na kraju se ostaje samo zapitati: je li hrvatska javnost toliko zadojena mitovima o GMO hrani da joj naši političari instinktivno podilaze ili su pak sami saborski zastupnici toliko dezinformirani da iskreno pridonose širenju panike i zazora od biotehnologije? Odgovor na ovo pitanje, kakav god da jest, može nas samo zabrinuti.