Gotovo je pet godina od uhićenja moralo proći da hrvatski branitelj Veljko Marić, koji je uhićen u Srbiji 2010, dođe u fokus najviših hrvatskih državnih instanci. O njemu se raspravlja u Saboru, raspravlja se i na Vladi. O Mariću odlučno napokon u izbornoj godini progovara i premijer Zoran Milanović te oštro poručuje Srbiji da će imati problema s nama na putu prema Europskoj uniji ako ne povuče sporni zakon na temelju kojeg ima pravo suditi Mariću.

Veljko Marić, koji je u travnju 2010. uhićen na srpsko-bugarskoj granici, predmet je najnovijeg političkog prepucavanja vladajućih i oporbe. Iako je Marić uhićen još za vrijeme vlade Jadranke Kosor, njegov slučaj u javnosti je bio znatno zapostavljeniji od slučaja Tihomira Purde, za kojeg se tadašnja premijerka osobno zauzela.

Nakon Purdinog uhićenja tadašnji oporbeni čelnik Zoran Milanović javno je rekao: 'Purda je izdan. Oni koji su izdali Purdu trebaju ići u Zenicu umjesto njega.' Aludirao je pri tome na tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka, za kojeg je tvrdio da je znao za srpske tjeralice, ali nije obavijestio branitelje koji su bili na njima.

368639,368604,361444,366190

Uhićenje Veljka Marića nije bilo toliko publicirano kao ono Purdino i o Mariću se u međuvremenu, osim braniteljskih udruga, malo tko brinuo. Posljednjih mjeseci za njegov je slučaj zapela europarlamentarka Marijana Petir te je posjetila Marića u srpskom zatvoru, a hrvatski europarlamentarci podnijeli su amandmane na izvješće Srbije u pristupnim pregovorima u kojima su tražili da povuče taj zakon iz svoje prakse.

Premijer Milanović je pak Marića stavio na tapet tek nakon što su oporbeni saborski zastupnici uputili svoja pitanja vezana za slučaj Marić na Vladu

Zaoštravanje inače pomirbene retorike prema Srbiji u izbornoj godini dobro je došlo premijeru koji se tek sad sjetio da još od 2003. u Srbiji postoji zakon koji toj državi omogućava da uhićuje strane državljane zbog zločina koji su počinjeni na teritoriju druge države.

Premijer najavljuje kako će Srbiji uvjetovati ulazak u Europsku uniju povlačenjem spornog zakona o univerzalnoj jurisdikciji, a u odgovoru saborskim zastupnicima nabraja što je sve za njegovog mandata učinjeno za Marića. Sve zahtjeve iz Hrvatske Srbija je svih ovih godina uredno odbijala.

Famozni Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine donesen je još 2003. Njime si je Srbija dodijelila ulogu regionalnog policajca koji ima pravo uhićivati osobe koje nisu državljani Srbije zbog zločina koji nisu počinjeni na području Srbije i u kojima žrtve nisu nužno srpski državljani.

Upravo je takav i slučaj Marić. Ovaj hrvatski branitelj je u Srbiji, godinu i pol nakon uhićenja, osuđen na 12 godina zatvora jer je tamošnji sud procijenio da je odgovoran za ubojstvo civila, hrvatskog državljana Petra Slijepčevića 1991. u Grubišnom Polju. Dakle osuđen je za djelo koje nema nikakve veze sa Srbijom, jer ni on ni Slijepčević nisu bili državljani Srbije, niti se navedeno djelo dogodilo u Srbiji.

Ipak, da u Srbiji postoji zakon o univerzalnoj jurisdikciji, u Hrvatskoj se počelo govoriti, ne nakon Marićevog uhićenja, nego tek nakon što je u siječnju 2011. na bosanskohercegovačkoj granici u ruke tamošnjim policajcima došao vukovarski branitelj Tihomir Purda.

Njegovo je ime, za razliku od Marićevog, bilo na Interpolovoj tjeralici. Govorilo se tada da Srbija raspolaže popisom s nekoliko stotina imena hrvatskih branitelja koji bi mogli završiti u rukama srpskog pravosuđa.

Purda, koji je navodno u srpskom logoru priznao ubojstvo civila srpske nacionalnosti za vrijeme Domovinskog rata, nakon dva mjeseca u pritvoru u BiH nije izručen Srbiji, a ta je država odbacila optužnicu protiv njega ustvrdivši da postupak što su ga vodila vojna istražna tijela 1999. nije vođen u skladu s pravnim standardima. Drugim riječima, Purdino priznanje iznuđeno je u logoru.

No njegov je slučaj u javnosti tada odjeknuo poput puške. Premijerka Jadranka Kosor osobno se angažirala oko njega, posjećivala mu obitelj te je bila i krsna kuma Purdinoj kćeri. Tada je, isto kao i sada, bila izborna godina.

Marić je, za razliku od Purde, osuđen te mu je u nekoliko navrata odbijena moba da odsluži kaznu u Hrvatskoj. Posredstvom ministra branitelja Predraga Matića, preseljen je u bolji zatvor, što je mala utjeha njegovoj supruzi koja upozorava kako je Marić lošeg zdravlja te kako ga ona ima pravo posjetiti jednom mjesečno, ako za to namakne sredstva.

I sada smo, kao i 2011, u izbornoj godini, Marićev slučaj ušao je u prostor mainstream dnevne politike, a kako je premijer najavio, mogao bi biti i kamen o koji će se Srbija spotaknuti na putu prema EU.