Svjetski mediji ne pišu bez razloga već mjesecima o užasima epidemije ebole u Africi; tragedija koju prolaze narodi Liberije i susjednih država svakako zaslužuje našu pozornost pa i mnogo više od toga – konkretnu i hitnu pomoć
No istovremeno, ali s druge strane, panika koja se diže oko svakog slučaja infekcije nekog od zapadnjaka u Europi ili u SAD-u neopravdana je i pretjerana. Slično vrijedi i za reakcije i spekulacije koje se objavljuju pod naslovima tipa 'Virus će mutirati i postati prenosiv zrakom' ili 'Treba li uvesti zabrane letova iz ugroženih zemalja?'
Ozbiljni stručnjaci već mjesecima ističu da virus ebole jednostavno nije ustrojen za prijenos zrakom te da virusi izuzetno rijetko rade velike evolucijske skokove u kojima bi iz temelja promijenili mehanizme širenja. A uz visoke standarde medicinske skrbi i higijene kakve imaju razvijene zemlje, virus ebole jednostavno nema šanse za epidemijsko širenje!
Zapravo mi, koji živimo na Zapadu, trebali bismo se puno više bojati na prvi pogled značajno bezazlenijih virusa gripe i ospica. Naime, mnogo je veća vjerojatnost da će neki zapadnjak koji nije cijepljen umrijeti od obične gripe ili ospica nego od ebole.
Istina je da broj oboljelih u Zapadnoj Africi raste eksponencijalnom brzinom. No ebola nije ni približno tako zarazna kao neke druge zarazne bolesti s kojima smo navikli živjeti ili smo ih prije nekoliko desetljeća iskorijenili cijepljenjem. Eboli je za prenošenje neophodan izravan kontakt osobe s bolesnikovim izlučevinama. Ospice, gripa i hripavac šire se zrakom. Brzina širenja epidemije ovisi o tome koliko će ljudi bolesnik zaraziti te o vremenu koje prođe između dviju zaraza. Jedna osoba oboljela od ebole u prosjeku zarazi 1,5 do 2,2 osobe. Zahvaljujući ovako slabom učinku, lanac širenja ebole može se dosta lako prekinuti. Osim toga, osoba zaražena ebolom postaje zarazna tek kada se pojave ozbiljni simptomi. Za razliku od nje, pacijent inficiran ospicama zarazan je nekoliko dana prije nego što postane bolestan, a u prosjeku će zaraziti 12 do 18 ljudi.
Stručnjaci procjenjuju da je 2012. u svijetu od ospica umrlo oko 122.000 ljudi, uglavnom djece, što znači da ih je svaki dan u prosjeku umrlo oko 330. Ono što nas posebno treba plašiti jest činjenica da zbog jačanja antivakcinacijskih pokreta i pada procijepljenosti u zapadnim zemljama posljednjih godina ponovno raste broj oboljelih. Primjerice u SAD-u su ove godine zabilježena 594 slučaja ospica, što je rekord u posljednja dva desetljeća.
Još je veći problem gripa. Svake sezone samo u SAD-u od nje umire oko 50.000 ljudi. Istina je da cjepivo protiv gripe nije 100 posto učinkovito iz dva razloga: zato što virusi stalno mutiraju i zato što nije uvijek moguće točno predvidjeti koji će virus gdje biti u optjecaju. No problem je također u sve nižim razinama procijepljenosti stanovnika. U SAD-u se u sezoni 2013/2014. cijepilo samo 59 posto djece te još manje starijih – 42 posto, a ove dvije skupine spadaju u najugroženije.
Unatoč tome što je cijepljenje dokazano jedan od najvećih uspjeha suvremene medicine u zapadnim zemljama opasnost zaraznih bolesti koje se njime mogu učinkovito sprječavati posljednjih se godina ozbiljno podcjenjuje. U nekim zemljama koje imaju visoko razvijenu svijest o značaju cijepljenja, kao što su primjerice skandinavske zemlje, procijepljenost je još uvijek vrlo visoka, gotovo jednaka kao u zemljama u kojima je cijepljenje za brojne bolesti obavezno. No u nekim državama Zapada, osobito u nekim dijelovima SAD-a procijepljenost je za određene bolesti pala toliko nisko da velike zajednice ljudi više ne štiti niti ono što se naziva imunitet krda (kada je veliki postotak ljudi cijepljen, pojedince koji se ne žele ili ne mogu cijepiti štiti to što su okruženi ljudima koji su otporni na bolest).
Primjerice, u ovoj godini u SAD-u je do kolovoza zabilježeno više od 17 tisuća slučajeva hripavca što je porast od 30 posto u odnosu na isto razdoblje u 2013. godini. Samo u Kaliforniji zbog posljedica je hospitalizirano 312 ljudi, uglavnom male djece.
U posljednjih pet godina u susjednoj Srbiji zabilježeno je 300 slučajeva rubeole i 119 zaušnjaka, u BiH 161 slučaj rubeole, a u Makedoniji čak 16.352 slučaja zaušnjaka. Rumunjska, Poljska i Ukrajina bilježe na desetke tisuća slučajeva, a situacija nije mnogo bolja ni u Francuskoj, Španjolskoj i Velikoj Britaniji.
Budući da su ospice, hripavac i slične bolesti posljednjih godina gotovo potpuno iskorijenjene, neinformirani ljudi postali su lake žrtve neodgovornih pobornika alternativnih metoda liječenja koji uporno, bez znanstvenih dokaza, prenaglašavaju nuspojave cijepljenja.
Epidemiolozi ističu da je takav obrat u svijesti realno mnogo veća opasnost za zapadnjake od ebole!
