'Bjelkinje zauzimaju privilegirano mjesto kao žrtve nasilnih zločina u medijskom izvještavanju', tvrdi Charlton McIlwain, profesor na Sveučilištu New York. Ogledni scenarij današnjice je, dakle, onaj u kojem je žrtva bjelkinja iz srednje klase, a spasi je također bijelac.

'Prava žrtva je ona koja izgleda poput reporterke-novinarke', tvrdi nadalje McIlwain. Istraživanja, naime, pokazuju da su među žrtvama zločina upravo bjelkinje te koje s kojima se identificiramo kao što se identificiramo s onima koje izvještavaju o događajima. Nacionalni ideal o tome tko je ranjiv i komu je dodijeljen status žrtve pokazuje da se radi o bjelkinjama, a čitava percepcije žrtve jest djelomično i medijski konstrukt.

Skoro polovica nestalih u SAD-u nisu bijelci, no do tog zaključka je teško doći samo na temelju medijskih izvještaja. Primjerice, Amanda Berry oteta je 2003, a Gina DeJesus godinu dana nakon, no mediji u Clevelandu uglavnom su se bavili bjelkinjom. Tijekom deset godina njenog nestanka, dnevne novine The Plain Dealer iz Clevelanda objavile su o Amandi Berry 36 članaka, dok su tijekom devet godina, koliko je Gina DeJesus bila u zatočeništvu, iste novine objavile 19 članaka o toj Hispanoamerikanki.

Prema studiji iz 2010, samo oko 20 posto medijskog izvještavanja o nestaloj djeci bavi se žrtvama crne rase. Budući da mediji ne prate realno događaje, McIlwain zaključuje da je na djelu 'rasna hijerarhija'.

Natalie Wilson, suosnivačica fondacije za nestale crnce, tvrdi da je prvi put naišla na stereotipe u izvještavanju o zločinima kada je čula za nestanak crne djevojke Tamike Huston u Južnoj Karolini 2004. Naime, bilo je jako teško doći do medijskog prostora, a na kraju je njen bivši dečko priznao ubojstvo.

Slučaj devetnaestogodišnjeg Stephena Lawrencea iz 1993. kojeg su u Londonu izboli pljačkaši (bijelci) u zločinu s očitim rasnim motivom također je znakovit. Njegova obitelj održala je novinsku konferenciju na kojoj se požalila da policija ne čini dovoljno da bi uhvatila ubojice, a potom se i Nelson Mandela umiješao. Tek su prošle godine njegove ubojice Gary Dobson i David Norris osuđene na doživotnu kaznu.

Slučaj u Clevelandu mogao bi stoga ne samo pomoći u općem svraćanju pažnju na otmice, već bi u slučaju spasioca Charlesa Ramseyja mogao protresti uobičajenu sliku 'bijelca koji spašava žrtvu bjelkinju'. Kao što je i sam izjavio: 'Znao sam da nešto ne valja kad je mala zgodna bjelkinja potrčala crnom muškarcu u naručje.'