Na Dan sjećanja na genocid u Srebrenici na komemoraciji u Potočarima trebalo bi biti pokopano 520 srebreničkih Bošnjaka. Tih, ali i svih žrtava srebreničkog genocida prisjetili su se i zastupnici Hrvatskog sabora minutom šutnje, ali i nošenjem 'Cvijeta Srebrenice' na reveru. Prije minute šutnje riječima je na srebreničku tragediju podsjetio i zastupnik bošnjačke manjine Nedžad Hodžić

'Prije 17 godina, u srpnju 1995. dogodila se srebrenička tragedija. U zaštićenu zonu uz prisutnost snaga UNPROFOR-a koje su imale zadatak čuvati stanovništvo ulazi general Mladić i sa svojim trupama zauzima zaštićenu zonu te razdvaja muškarce i žene. Od majki, supruga, kćeri i sestara odvaja očeve, muževe, braću i sinove. General Mladić u samo nekoliko dana na najbrutalniji način likvidira više od 8.000 muškaraca, od 12-godišnjih dječaka do 70-godišnjih muškaraca. Zatim se cijele obitelji i šire familije ubijaju, pokušava se uništiti cijeli jedan narod. Događa se srebrenička tragedija i događa se genocid. Umjesto dostojanstvenog pokopa koji zaslužuje svako živo biće, žrtve se pokapaju na nepoznata mjesta u masovne grobnice iz kojih se kasnije ponovno iskapaju i prebacuju u takozvane sekundarne grobnice da bi se zločinu zameo svaki trag', prisjetio se Hodžić događaja otprije 17 godina.

Iako se Ratko Mladić nalazi u Haagu te mu se upravo sudi zbog genocida u Srebrenici, tragedija u tom mjestu nije vezana isključivo uz Mladića i bošnjački narod.

Srebrenica nije samo tragedija bošnjačkog naroda kojem su pripadale žrtve. Srebrenička tragedija je tragedija i srpskog naroda kojem su pripadali počinitelji zločina predvođeni generalom Mladićem. Srebrenička tragedija je tragedija svih europskih i svjetskih naroda koji su unatoč rezoluciji UN-a i unatoč snagama UNPROFOR-a svjedočili ovom strašnom zločinu. Tragedija svih tragedija je činjenica da se Srebrenica dogodila i da je upravo u formi genocida nekoliko godina ranije bila najavljena. U noći s 14. na 15. listopada 1991, četiri godine prije srebreničkog genocida, u Skupštini BiH iz usta Radovana Karadžića izrečene su i ove riječi: 'Nemojte misliti da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak jer muslimanski narod ne može da se obrani ako bude rata'', citirao je Hodžić

Posebnu poruku uputio je svojim kolegama političarima u Saboru, kazavši da je rat 'ništa drugo nego politika vođena drugim sredstvima'.

'Srebrenica nije bila rat koji je po definiciji oružani sukob kao produženje politike. U Srebrenici se dogodio genocid u kojem su naoružani ljudi planski, provodeći politiku etničkog čišćenja, ubijali nenaoružane i vezane ljude. Upravo zato, kolege političari, želim nas podsjetiti da je rat, ali i genocid, rezultat politike, odnosno rezultat posla kojim se bavimo. Mi političari diljem svijeta, kada zaboravimo na dijalog i posegnemo za nekim drugim sredstvima u ostvarivanju ciljeva, sijemo smrt, sijemo tugu, rušimo i uništavamo, igramo se sa životima i sudbinama ljudi tuđeg, ali i vlastitog naroda, izazivamo i s tuđom djecom vodimo ratove, za njih tražimo opravdanja, a kada se opet od njih zamorimo, ponovno sjedamo za stol, dogovaramo mir, valjda nesvjesni besmisla u međuvremenu nastalih ljudskih žrtava, materijalnih razaranja i sveopće tragedije. Upravo zato pozivam vas da danas, kada se u Hrvatskom saboru prisjećamo žrtava stravičnog zločina koji se dogodio u srpnju 1995. u Srebrenici, iz Hrvatske, iz našeg parlamenta uputimo apel svim politikama diljem Europe i svijeta da se za ratovima više nikada i nigdje ne poseže, da se tragedija Srebrenice više nikada, nigdje i nikome ne ponovi', zaključio je Hodžić

Na njegove riječi nadovezao se i predsjedajući Josip Leko

'Srebrenica je povijesna opomena i trebamo zavapiti - ne ponovilo se', rekao je Leko.