Osuđeni ubojice i silovatelji na ovom otočiću žive u uvjetima koji su iz ovdašnje perspektive sličniji udobnim duhovnim odmorištima, komunama i terapijskim centrima, negoli surovim kaznionicama koje u drugim zemljama često postaju samo jedna etapa u životu kriminalca. Za ovakav tretman potonjih Norveška ima silan argument: nakon prolaska njihovih zatvora, stopa ponavljanja prijestupa je 30 posto. Na otočiću Bastoyu samo 16 – najniža u Europi
Bastoy ima sličnu funkciju kao Alcatraz, zloglasni bivši američki zatvor na otočiću kraj San Francisca. No kao što je smješten gotovo pa na suprotnoj strani Zemljine kugle, tako je i priča o Bastoyu dijametralno različita od Alcatrazove.
Smješten u norveškom fjordu Oslo, 70-ak kilometara od glavnog norveškog grada, Bastoy je jedan od reprezentativnih zatvora naprednog norveškog sistema kojem cilj nije kazna, nego rehabilitacija pojedinca.
Umjesto u ćelijama, zatvorenici Bastoya žive u jarko obojanim, drvenim kućicama – svaki ima svoju sobu, najviše ih je smješteno šestoro, a zajednički dijele kuhinju i druge prostorije. Na ovaj otočić kažnjenici dolaze nakon što ispune prijavu, a prije su odslužili dio kazne u strožim zatvorima i pokazali rehabilitacijski napredak. Velik dio hrane koju jedu stvaraju sami u vrtu i maloj farmi na kojoj rade.
Osim redovne prehrane, dobivaju i male dnevnice pomoću kojih mogu nabavljati druge namirnice u lokalnom dućančiću i kuhati si večere.
Tu su i škola, knjižnica i crkva.
Nevjerojatan način na koji se tretira počinitelje ozbiljnih kriminalnih djela ne zapanjuje samo iz perspektive ovdašnjih, 'Zenica blues' društava. Čudom se čudi i novinar Guardiana koji je u novom izdanju britanskog dnevnika objavio reportažu iz Bastoya čije dijelove prenosimo.
'Život ovdje je kao na selu, u zajednici. Svatko mora raditi. Ali imamo slobodnog vremena pa možemo na pecanje, ili na kupanje u toplijim mjesecima. Ovdje nam daju povjerenje i odgovornost. Znamo da smo zatvorenici, ali osjećamo se kao ljudi', ispričao je Guardianovom reporteru zatvorenik koji mu je dodijeljen za nekovrsnog vodiča, a inače služi 14 godina kazne zbog prodaje narkotika. Prvih skoro osam godina proveo je u zatvoru strožeg tipa.
Bastoy nije jedina kaznionica tog tipa u Norveškoj, već prije dio norveškog sustava, izuzetno liberalnog u odnosu na druge dijelove Europe, a pogotovo svijeta. Stanovnici strogog zatvora Skien, u kojem je jedno vrijeme boravio i masovni ubojica Breivik, u ćelijama imaju televizore, kompjutore i suvremene tuš kabine. O kaznionici Halden, koja je po fotkama nalik udobnom centru za rehabilitaciju u nekoj istočnijoj zemlji, već smo pisali.
Na Bastoyu s robijašima radi 70-ak ljudi (samo polovicu čine uniformirani stražari), ali nakon 16 sati na otoku ih ostaje samo četvero. Tri glavna pravila/zabrane glase: nema nasilja, alkohola i droge.
Direktor nesvakidašnjeg pržuna je Arne Nilsen, po zvanju klinički psihlog.
'U klasičnim strogim zatvorima držimo ih zaključane nekoliko godina, a onda ih puštamo bez da imaju osjećaj odgovornosti za rad ili kuhanje. Po zakonu, biti poslan na robiju nema veze sa slanjem u groznu kaznionicu s ciljem da u njoj patiš. Kazna je da si izgubio slobodu. Ako tretiramo ljude kao životinje dok su u zatvoru, vjerojatnost je da će se ponašati kao životinje. Ovdje pazimo na njih kao na ljudska bića. Ljude ne mijenjaš silom. Za žrtvu, napadač je u zatvoru. To je pravda. Nisam glup, realan sam. Ovdje zatvorenicima dajem poštovanje; tako ih učimo da poštuju druge. Ali nadgledamo ih cijelo vrijeme. Važno je da postoji manja vjerojatnost da ponavljaju zločine nakon što budu pušteni. To je pravda za društvo', poručuje čovjek koji upravlja zatvorom iz kojeg, statistički, zločine ponavlja tek svaki šesti otpuštenik.
