Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić izgurao je i četvrtu godinu svog trećeg mandata i tako postao jedan od najdugovječnijih šefova neke hrvatske institucije: od značajnijih, gazdu Državnog odvjetništva nadmašio je tek vječni predsjednik Hrvatske banke za obnovu i razvitak Anton Kovačev te, khm, donedavni predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević
U travnju iduće godine Bajić navodno puca na novi rekord i još četiri godine u Gajevoj ulici, pa ima još nekoliko mjeseci za prikupljanje skalpova koji dokazuju njegovu silnu stručnost, neovisnost i angažiranost. Ali i za pridobivanje naklonosti politike.
U 2013. godini njegov glavni trofej je upravo Vidošević, jedan od najvećih kapitalaca ikad uhvaćenih u mreži DORH-a i USKOK-a. A do šefa HGK se navodno došlo sasvim slučajno: u sklopu istrage o izvlačenju novca iz Hrvatskih autocesta i višestrukih provjera računa fantomskih tvrtki u Češkoj, primijećen je uzorak gotovo identičan onome klasičnom iz Sanaderovog doba. Dakle, fiktivne usluge, izmišljeni računi, transferi do Austrije i povratak love natrag u Hrvatsku. U kešu, naravno. Čovjek bi pomislio da su se hrvatski lupeži s vremenom izvještili i osmislili nešto sofisticiranije metode isisavanja novca, no sa svakom novom Bajićevom akcijom dokazuje se kako su zaostali u vremenu, na najjednostavnijim i najprimitivnijim receptima. Kuferima i torbama s parama.
Ključan je, čini se, bio krunski svjedok Igor Premilovac, makar je glavna zvijezda hrvatske pravosudne godine završila iza rešetaka tek nakon što je njegova bivša desna ruka Zdenka Peternel okončala višemjesečnu šutnju i punih sedam sati svjedočila pred istražiteljima. I inače, izgleda da je među privedenima u raznim korupcijskim aferama sve češći običaj da se 'aktivno brane', što je eufemizam koji bi trebao označavati priznanje i pokajanje u nadi za blažom kaznom.
Uglavnom, afera Remorker dogurala je do Vidoševića taman kad je javnost očekivala da će pasti jedna druga krupna riba - bivši ministar Božidar Kalmeta. Kako su njegovi bivši suradnici redom padali i navodno detaljno opisivali kako je nestajao javni novac, novinari su se prije koji mjesec instalirali pred Kalmetinom kućom u Zadru i doslovce iz minute u minutu iščekivali veliko uhićenje. Nervozni zadarski gradonačelnik u jednom trenutku izgubio je kontrolu i stao optuživati bučnog sindikalista Mijata Stanića, koji ga je bez dlake na jeziku prokazivao kao šefa mafije u cestogradnji, no prije mjesec dana obojica su zašutjeli - pretpostavlja se jer i jedan i drugi predviđaju da Bajić i dalje čačka po 'aferi bez kraja'.
Jer ona se , naime, zasad razgranala na najmanje tri kraka: jedan u HAC-u, drugi u HGK-u, a treći prema tvrtki Piramida Zvonimira Radića, splitskog poduzetnika i - što nije za zanemariti - osobnog prijatelja hrvatskog ministra policije Ranka Ostojića. Tajanstveni 'Nadanov pokrovitelj' još ovog ljeta uživao je u proslavi svog šezdesetog rođendana na kojoj je upravo Ostojić za mikrofonom bio glavna zvijezda, a dočekao je da ga u Zagreb privode u lisicama. Istina, nije se ondje dugo zadržao: i Radić se navodno 'aktivno branio', a Ostojić nije imao za kazati ništa osim da 'sustav radi i nema nedodirljivih'.
Kao i u slučaju Željka Sabe, vukovarskog gradonačelnika i jednog od rijetkih SDP-ovaca koji su se, barem zasad, našli na udaru pravosuđa.
Afera svih afera zaslužna je što će se 2013. godina kolokvijalno nazivati 'Nadanovom godinom', pa su gotovo sva preostala čišćenja nekako ostala u drugom planu. Od velike korupcijske akcije na osječkom i zagrebačkom sveučilištu, gdje je u dva vala zbog trgovanja ispitima privedeno po četrdesetak profesora, asistenata i studenata, pa do juriša simpatično nazvanog 'Mama mia', u kojemu je razotkrivena hobotnica oko Karlovačke banke. Tu je, naravno, i Hipokrat - dosad najspektakularnija i najmasovnija optužnica u povijesti Hrvatske u kojoj je simboličnih 365 osoba optuženo za mito. Punih godinu dana trajalo je pisanje optužnice i taman kad je javnost već gotovo zaboravila na 'najtrofejniju Bajićevu akciju iz 2012. godine' - pokazalo se da ona ipak neće imati tek edukativni karakter. Netko od liječnika bi zbilja mogao završiti iza rešetaka.
U međuvremenu se javnost još uvijek zabavlja Ivom Sanaderom i njegovim beskrajnim sudskim procesima, nešto češće otkriva se kriminal i u samim policijskim i pravosudnim redovima (ove godine u imotskoj, gospićkoj i vukovarskoj policiji te samom zagrebačkom USKOK-u), a još uvijek traje i jedan jedini ozbiljni proces u razotkrivanju nogometne mafije, onaj koji je pokrenuo bivši predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš. Gazda DinamaZdravko Mamić ipak je još uvijek slobodan k'o ptica, makar mu je Bajić pokušao natovariti barem optužnicu za govor mržnje i pozivanje na nasilje: nakon jedne noći u pritvoru slučaj je neslavno propao, a o žalbi će uskoro odlučivati Županijski sud u Zagrebu. Kojega, nije nevažno napomenuti, još uvijek vodi Mamićev osobni prijatelj, sveprisutni sudac Ivan Turudić
Ako ćemo tražiti znakovite promjene koje su se u godini na izmaku dogodile u pravosuđu, onda je to sasvim sigurno izmjena Zakona o kaznenom postupku - koja je DORH-u i USKOK-u ipak oduzela nešto alata i stavila osumnjičenike u nešto ravnopravniji položaj. Ako ćemo tražiti bizarnosti, svakako vrijedi spomenuti činjenicu da se Hrvatska svrstala među države koje su pokrale čak i vlastite špijune - nestalo je nekoliko milijuna kuna namijenjenih plaćanju doušnika, a malverzacije su se događale čak i oko izgradnje objekta u kojemu je smješten vrh špijunske zajednice.
A ako ćemo se igrati prognozera, onda 2014. godinu definitivno već možemo nazvati godinom Josipa Perkovića. Već od prvog siječnja, naime, krenut će saga oko (ne)izručivanja bivšeg glavnog udbaša, zbog kojega se - navodno, recimo to tako da budemo korektni - čak pokušalo promijeniti Ustav. Igre oko Europskog uhidbenog naloga, moguće zastare u Hrvatskoj, ali i eventualnog pokretanja postupka kako bi se po 'Hernadyjevom receptu' možda spriječilo izručenje Njemačkoj - tek trebaju početi. Što će se dogoditi prije, postupak izručenja ili izmjene Ustava i optužnica u Hrvatskoj?
Kako god bilo, Mladen Bajić pobjeđuje: krene li na ruku Vladi i Perkoviću pa odjednom službeno otkrije da su se udbaška ubojstva zbilja događala - novi mandat mu ne bi trebao ginuti. Odbije li i prešutno pošalje bivšeg glavnog jugošpijuna prema Bavarskoj - do kraja života moći će govoriti da četvrti mandat u DORH-u nije dobio isključivo zbog osvete.
Jer, mimo toga, hapšenja su se zbilja događala kao na traci. Bogu hvala, posla ima napretek...
