Tvrtka Brioni Pula neprekidno ponavlja natječaj za zapošljavanje 20 vozača. Ali nema ih. Imaju pedesetak autobusa, nedavno su kupili tri nova. Planirali su nabaviti još pet, ali nema ih tko voziti. Direktor Ante Kvasina dio krivnje vidi u obrazovnom sustavu koji ne školuje ovaj kadar pa oni koji žele postati vozači moraju sami plaćati autoškolu. A oni kvalificirani sve češće odlaze u inozemstvo, izvijestila je Hrvatska uživo.

Njemačka je tražila 16.000 vozača. Naime, Njemačka je dosad bila pokrivena željeznicom, nije imala autobusni prijevoz kao ostatak Europe. Sada su odlučili napraviti to da se povežu i autobusnim linijama i prijevozom. Tako da je dosta ljudi otišlo, kaže Kvasina.

Nije atraktivna samo Njemačka, već i Skandinavija, kaže vozač s 28 godina radnog iskustva.

Alen Bilić, vozač tvrtke Brioni Pula, odgovarajući na pitanje o razlici u plaći u Hrvatskoj i u nekoj njemačkoj prijevozničkoj tvrtki, kaže da ona doseže i 2000 eura. Dodaje da to predstavlja velik problem i da je mnogo njegovih kolega otišlo raditi u inozemstvo.

'Opravdano odlaze, potpuno opravdano, jer dobiju 'puta četiri' osobni dohodak. Mnoge to tjera više van. Ja ne bih ni da imam 20 godina manje. Zato što kod mene ne igra novac ključnu ulogu, nego da živim tu gdje jesam sa svojom familijom', komentira Franjo Divijak, vozač Pulaprometa.

Ipak, razlike u primanjima ne treba uzimati doslovno. Vozači na domaćim linijama mjesečno, s dnevnicama, mogu zaraditi desetak tisuća kuna, a na inozemnima i 2000 eura. U zemljama zapadne Europe više se zarađuje, ali iznimno je skupo stanovanje i hrana, s obzirom na to da su vozači uglavnom osuđeni na restorane. Mario Crnković iz Ceha prijevoznika pri HOK-u kaže da ljudi ne odlaze samo zbog novca, nego i zbog nestabilnih radnih mjesta te opće nesigurnosti u zemlji.

Kako će se ova situacija razriješiti? Jedan od scenarija je da ćemo i mi morati uvoziti vozače. I to one koji nisu konkurentni na europskom tržištu, bez kvalitetnih kvalifikacija i ozbiljnoga radnog iskustva.