Bliskim istokom dominiraju tri regionalne sile - Iran, Saudijska Arabija i Izrael. Svatko od njih ima saveznike u vidu svjetskih supersila, Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Kine, a u cijeloj priči sve je jači i utjecaj Turske koja se pod Recepom Tayyipom Erdoganom okrenula od Europe i posvetila bliskoistočnoj regiji.

Povijesno, klica rasula počela je odmah nakon smrti proroka Muhameda u Medini. Većina njegovih sljedbenika mislila je da Muhameda mora naslijediti netko od uglednika iz zajednice, dok je druga frakcija čvrsto vjerovala da proroka treba naslijediti netko od članove njegove obitelji. Točnije, ta je skupina vjerovala da ga mora naslijediti njegov rođak i zet koji se zvao Ali, zbog čega je ta frakcija prozvana šijitima (arap. Shiat Ali - sljedbenici Alia), dok se većinska skupina prozvala sunitima (arap. sunna - tradicija) te su oni za nasljednika proroka postavili čovjeka pod imenom Abu Bakr.

Tu su nastale originalne podjele u tumačenju vjere, no unatoč tim nesuglasicama dvije su podijeljene frakcije živjele relativno mirno do početka 20 stoljeća. Nakon Prvog svjetskog rata raspada se Osmansko carstvo koje je stoljećima dominiralo regijom, a ratni pobjednici Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska preuzimaju kontrolu, osnivaju nacionalne države i crtaju nove granice.

U to vrijeme, između dvaju velikih ratova regija postaje strateški važna jer je bogata naftom, energetom o kojem i dan danas ovisi cijeli svijet i koji je Bliskom istoku donio nezamislive količine novca i utjecaja, ali i krvave sukobe kojima se ne nazire kraj. Kada je u pitanju nafta te sukob SAD-a i Irana, posebno je važan Hormuški tjesnac, uski prolaz između Irana i Omana kojeg je lako blokirati, a čija bi blokada donijela velike probleme u svjetskoj opskrbi naftom. Druga strateški bitna lokacije ove regije je Sueski kanal u Egiptu, koji je najkraća morska linija od Azije do Europe i od presudnog je značaja za globalnu trgovinu.

Osnivanjem države Izrael nakon Drugog svjetskog rata situacija postaje još složenija, a preko regije se sukobljavaju nove supersile - SAD i Sovjetski savez.

Događaj koji mijenja sve je Iranska revolucija iz 1979. kojom se svrgava monarhija, a vrhovni vjerski vođa postaje Ruholah Homeini. Do 1979. Iran i SAD su bili saveznici te su kao takvi bili protuteža pokretima arapskog nacionalizma i jedinstva koji su bili izdašno pomagani iz Moskve.

Konačno, dolazimo do današnjih dana kada na jednoj strani stoji Saudijska Arabija, a na drugoj Iran.

U najkraćim mogućim crtama, sukob ove dvije zemlje već se godinama vodi u Siriji, gdje su snage Bašara al-Asada pomognute ruskom vojnom intervencijom i bezbrojnim šijitskim paravojnim skupinama pod nadzorom likvidiranog generala Kasema Sulejmanija vodile bitke protiv pobunjenika i niza sunitskih paravojnih skupina pod pokroviteljskom Saudijske Arabije, te u manjoj mjeri SAD-a i Turske.

U Siriji se tako istovremeno borila sirijska vojska, 'službena' pobunjenička vojska, Islamska država, Pešmerge (u kojima su Kurdi) te čitav niz terorističkih organizacija poput Hezbolaha, Al Kaide i Al Nusre.

Regionalno suparništvo Saudijske Arabije i Irana prelilo se i na Jemen, kada su početkom 2015. protiv jemenskih vlasti pobunili pripadnici šijitskog pokreta Huti. Kako je u Jemenu nominalna vlast bila sunitska, Saudijska Arabija je požurila pomoći svrgnutu vlast i to zračnima napadima u kojima su sudjelovali i Ujedinjeni Arapski Emirati, ali i SAD.

Huti su istovremeno napadali ciljeve u Saudijskoj Arabiji, među ostalim i najveću svjetsku rafineriju nafte koja se nalazi 1300 kilometara od Jemena, zbog čega se vjeruje da ih pomaže Iran.

Sukobi su Siriji i Jemenu su složeni, no u najtežoj i najsloženijoj situaciji je Irak. Golema zemlja koja graniči sa Saudijskom Arabijom, Iranom, Sirijom, Turskom, Kuvajtom i Jordanom i danas je poprište ustanka koji predvode ostaci Islamske države i ostalih sunitskih organizacija povezanih s njima te paravojne organizacije poput Bijelih zastava, pristaša političke stranke BAAS i kurdski Pešmerge. Irak, većinska šijitska zemlja godinama je bio pod čvrstom rukom sunitske manjine na čelu sa Sadamom Huseinom i strankom BAAS.

Irak je napao Iran odmah nakon revolucije 1979. u nadi da će iskoristiti kaos u zemlji i proširiti svoju moć. No umjesto toga dobili su rovovski rat koji je trajao osam godina i odnio više od milijun života. Nakon toga Irak okupira Kuvajt te izbija Zaljevski rat u kojem SAD, Saudijska Arabija i ostali zapadni saveznici brzo oslobađaju Kuvajt.

Novi veliki rat u Iraku počinje 2003. kada ga okupira SAD sa saveznicima i on traje do 2011. No pravog mira nije nikad bilo, a 2014. počinje građanski rat u kojem se vladine snage obračunavaju s Islamskom državom i Kurdima. Službeno, taj je rat trajao tri godine, no u stvarnosti on nikada nije prestao.

Izrael, treća regionalna sila, koji je do Iranske revolucije gajio gotovo prijateljske odnose s tom zemljom, danas je završio 'na strani' Saudijske Arabije, barem kada su pitanju odnosi s Teheranom.

Izrael ima i dovoljno vlastitih problema s Palestinom te je neutralan prema ratu u Siriji, ali njihovo zrakoplovstvo više je puta napadalo iranske snage koje se bore uz bok Bašara al-Asada.

Na kraju priče valja spomenuti i Katar, malenu, ali i najbogatiju zemlju regije koju je 2017. koalicija arapskih zemalja predvođena Saudijskom Arabijom bacila u blokadu naglim prekidom svih diplomatskih i trgovačkih veza. Odnosi su naglo prekinuti jer se otkrilo da je Katar financirao određene terorističke skupine poput Muslimanskog bratstva te je Katar i danas u pomorskoj, zračnoj i kompenoj blokadi.