Volonteri u akciji
Izvor: Pixsell / Autor: Marko Mrkonjic/PIXSELL
Volonteri u akciji
Izvor: Pixsell / Autor: Marko Mrkonjic/PIXSELL
S RIJEČI NA DJELA
'Da nema volontera, moja Korina ne bi mogla jahati. Njihova pomoć nam je neprocjenjiva budući da ne mogu hodati kraj konja jer sam u visokom stupnju trudnoće. Bez tih požrtvovnih ljudi, morali bismo odustati, a to bi se itekako odrazilo na kćerkino zdravstveno stanje. Zato sam im osobno jako zahvalna', kaže mama Gyana Danijela iz Osijeka. Svoju sedmogodišnju kćerkicu koja boluje od cerebralne paralize mama Danijela dovodi na terapijsko jahanje u osječku volontersku Udrugu Mogu već tri godine. Korini su se kondicijski treninzi pokazali vrlo korisni
Prema riječima njezine majke, vide se veliki pomaci i u koordinaciji pokreta i u poboljšanju zdravstvenog stanja tijela. Korina nije mogla samostalno sjediti što je sada savladala zahvaljujući terapijskom jahanju.
'Jako se raduje svakom odlasku, puno je veselija od kada ide na terapijsko jahanje. U početku se bojala konja jer su oni veliki, a ona je dosta sitna, a sad im stalno gura mrkvu u usta i nema nikakvog straha', s osmijehom govori mama Danijela.
A da bi jedno dijete s poteškoćama u razvoju moglo jahati, potrebne su tri osobe, jedna koja vodi konja i dvije koje hodaju sa strana da dijete ne padne. Nemoguće je imati toliko zaposlenih, zato u Udruzi za terapijsko, rekreacijsko i sportsko jahanje Mogu kažu da su im volonteri od neprocjenjive vrijednosti. Uz čak 36 redovnih volontera, imaju i 25 studenata volontera sa Veleučilišta Lavoslav Ružička' iz Vukovara s kojim je ova udruga potpisala ugovor o suradnji početkom 2015. godine.
'Volontere svrstavamo na pozicije prema njihovim afinitetima. Neki imaju strah od konja pa radije surađuju na održavanju prostora dok drugi primjerice uživaju u radu sa životinjama', objašnjava Mariana Koprivnjak, predsjednica udruge.
Udruga Mogu osnovana je još 1997., a njezin rad obuhvaća terapijsko jahanje za djecu s teškoćama u razvoju, za djecu i mlade s intelektualnim teškoćama, terapijsko jahanje za osobe s invaliditetom, djecu s teškoćama u učenju i problemima u ponašanju. Trenutačno programe pohađa oko 200-tinjak korisnika i korisnica različitih stanja i dijagnoza te tjelesnih oštećenja, a program se odvija uz pomoć cijelog stručnog tima.
'Zahvaljujući donaciji Osječanke Mire Rukovanjski koja nam je poklonila svog konja, koji je u izvrsnom stanju i koji će nam biti koristan narednih dvadesetak godina sada imamo ukupno 15 konja. Za manju dječicu, imamo i tri mala ponija shetlanda koje djeca od milja zovu 'plišanci'', kaže Mariana.
Toliko ovih četveronožnih terapeuta zahtijeva i svakodnevnu skrb pa za volontere ove udruge ne postoje ni praznici ni vikendi. Škola je otvorena od jutra do večeri svaki dan, što iziskuje maksimalan angažman. Stoga ne čudi što je godišnja volonterska nagrada za angažman volontera pojedinca otišla u ruke Ankice Pašalić, volonterke udruge Mogu. A udruzi Mogu dodijeljena je i nagrada Volonterskog centra Osijek,u prosincu prošle godine, u kategoriji za primjer dobre prakse uključivanja volontera.
'U udruzi organiziramo radionice za terapijsko jahanje, a volonteri još pohađaju edukativne radionice koje provodi Volonterski centar Osijek. Mladi ne znaju što znači volontirati i takva predavanja im jako puno znače. Time razvijaju i kulturu volontiranja u sebi. Ne samo kao organizacije civilnih društava, već i kao individue', smatra predsjednica udruge Mogu.
Problem nedovoljnog saznanja o volontiranju kod učenika i mladih, uočio je i Forum za slobodu odgoja, jedna od najznačajnijih udruga u području obrazovanja u Hrvatskoj koja provodi suvremene i kvalitetne obrazovne programe. Upravo stoga Forum za slobodu odgoja organizirao je u ožujku 2015., konferenciju 'Volontiranje djece i mladih za izgradnju kulture mira'. Na konferenciji su održana predavanja o psihološkoj dobrobiti volontiranja za djecu i mlade i važnosti volontiranja u kontekstu građanskog odgoja i obrazovanja.
Predstavljene su rezultati projekta 'Pokreni promjenu! Volontiranje mladih za izgradnju kulture mira' te mogućnosti uključivanja većeg broja škola u aktivnosti. Kako je naglasila Ana Karlović, jedna od autorica projekta, radom sa školama došli su do spoznaje da su školama neophodni projekti kroz koje će iskoristiti svoje kapacitete i razviti vlastite volonterske projekte. Zabrinjavajućim se pokazalo, kroz provedena ispitivanja, što su se osnovnoškolci osjećali nebitnima pa se nametnulo pitanje kakvi će onda biti kao aktivni građani jednog dana.
Dobrim primjerom istaknula se riječka osnovna škola svojim projektom Mali i veliki učitelji. Njime je osmišljen niz aktivnosti u kojima starija djeca pružaju mlađim polaznicima svoje znanje kroz zanimljive zabavne sadržaje. Tako su osmislili lutkarske predstave u kojima kroz likove životinja, djeca mogu prepoznati različita ponašanja i izvući pouku.
Forum za slobodu odgoja bavi se još nizom aktivnosti koje podržavaju njihov slogan pod kojim djeluju Učiti za promjene - učiti za budućnost. Stoga uz uvrštavanje volontiranja u programe osnovnih škola, rade i na razvoju školskog kurikuluma, programu poduke mladima za uspješnije zapošljavanje, kroz Školu poduzetništva te implementaciji školske medijacije i brojnim drugim aktivnostima.
Snažniju ulogu djece i mladih u kreiranju aktivnosti na lokalnoj razini zagovara i Slobodna škola Plaški, udruga koju su utemeljili roditelji i prosvjetni radnici. Iako primarno osnovana s ciljem promicanja demokratskog obrazovnog modela, škola je organizirala program pomoći u učenju učenicima koji imaju problema u savladavanju školskog gradiva i kontinuirano ga provodi od 2010. godine.
Entuzijasti ove udruge također organiziraju aktivnosti za kvalitetno provođenje slobodnog vremena djece i mladih u Plaškom počevši od sportsko-rekreativnih do volonterskih akcija uređenja prostora i održavanja radionica. Stoga je i pokrenula Centar za mlade, projekt pod nazivom Naše mjesto pod suncem za što su dobili financijsku podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, Ureda za financijske mehanizme Europskog gospodarskog prostora i Norveškog financijskog mehanizma za civilna društva u Hrvatskoj.
'Pravi pokazatelj demokracije nekog društva upravo je mjera u kojoj je demokracija prisutna u strateški važnim društvenim djelatnostima. Demokracija se uči od malih nogu. Logično je da upravo obrazovne ustanove budu mjesta na kojima se uči i živi demokracija', stoji na stranicama Slobodne škole, društva za demokratsko promicane obrazovanja.
A da bi se to postiglo, trud ulažu brojni požrtvovni volonteri. Ne smijemo ni pomisliti što bi bilo da njih nema.
Ovdje možete odabrati za sebe volonterski program prema vlastitim afinitetima!