Najnoviji skandali i štrajkovi zatvorenika u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama opet ukazuju na kaos u zatvorskim sustavima, naročito onima u privatnim rukama. Ako tako uređene zemlje s time imaju ozbiljne probleme, kako uopće zamisliti horor u zatvorima Venezuele, koji uguraju pet puta više uznika od maksimalnog kapaciteta, ili u 'ruskom Alcatrazu', u kojemu su polovina zatvorenika psihički skršeni tuberani
Krajem kolovoza britansko ministarstvo pravde hitno je preuzelo kontrolu nad zatvorom u Birminghamu nakon što je inspekcija u njemu zatekla dramatičan kaos. Najnasilniji zatvor u Britaniji i Walesu kontroliraju zatvoreničke bande, a čuvari i pomoćno osoblje zaključavaju se u svoje prostorije u strahu od terora. Među zatvorenicima inspektori su otkrili šokantne količine alkohola, droge i tragova nasilja, a ćelije su bile pune žohara, sasušene krvi i bljuvotina.
Skandal je utoliko veći što ovaj privatni zatvor vodi jedna od najvećih zaštitarskih firmi u svijetu, G4S, s 570.000 zaposlenika i poslovima razgranatim u 60 zemalja, s kojom je britanska vlada sklopila ugovor o upravljanju na 15 godina.
Jeftina radna snaga
Istodobno, u zatvorima Južne Karoline traje drugi štrajk ove godine nakon onoga prošlog travnja, najveće pobune u zadnjih 25 godina, kulminirajući sedmoricom mrtvih i 22 ranjenih. Pobuna se širi diljem Sjedinjenih Država zbog loših uvjeta smještaja i 'suvremenog ropstva', eksploatacije zatvorenika koje tjeraju na rad uz plaću od dolara na sat, u nekima tek 20 centi, a u državama poput Teksasa ili Georgije bez ikakve naknade. Jeftin rad zatvorenika godišnje vrijedan milijardu dolara koriste velike firme da njime podebljaju profit, što ne skrivaju ni McDonalds, Victoria's Secret, Starbucks, Microsoft, Nintendo, American Airlines, British Petroleum, Pfizer, Bayer, Johnson&Johnson, pa ni Bank of America.
Zatvori u nekim zemljama, poput Velike Britanije, a naročito u SAD-u i naročito oni u privatnim rukama, tako su vrlo unosan posao. Em od države dobivaju sredstva za upravljanje, em zarađuju na radu zarobljenika, a kako su privatnici štedljiviji od države na troškovima zatvorenika i osoblja, zarada se gomila. Bez obzira na niz skandala i očajne rezultate kakav je onaj u Birminghamu, glavni šef G4S-a Ashley Almanza može se pohvaliti rekordnom godišnjom plaćom i bonusima u visini od 4,8 milijuna funti.
25 posto zatvorenika svijeta u SAD-u
Premda SAD čini samo pet posto svjetske populacije, 25 posto zatvorenika u svijetu sjedi u njihovim zatvorima. Budući da svaki od njih porezne obveznike stoji 33.000 dolara godišnje (svaki Amerikanac godišnje za to mora izdvojiti 260 dolara), pa kada se to pomnoži s 2,2 milijuna zatvorenih ili pritvorenih uznika (kao pola Hrvatske) u 5000 državnih, federalnih, lokalnih zatvora i odgojnih ustanova za mladež, od kojih je desetak posto u privatnim rukama, zatvorski sustav je respektabilna industrija vrijedna 80 milijardi dolara.
Privatnici u Hrvatskoj nemoguća misija
Za sličan privatni model zalagali su se i neki u Hrvatskoj, poput Zlatka Marića, vlasnika zaštitarske tvrtke Sokol Marić, dok dugogodišnji djelatnik MUP-a, a danas privatni istražitelj Vinko Grgić smatra to vrlo lošim rješenjem jer je, kako kaže, Hrvatska još nezrelo društvo s velikim prostorom za mogućnost zloporabe.
Razlog za takve ideje jest pretrpanost zatvora i kaznionica u 14 naših gradova, a samo zatvori u Gospiću, Zagrebu i Puli imaju posebne odjele za izvršavanje kazne zatvora dulje od šest mjeseci.
Za razliku od američkih zatvorenika, naši mogu samo sanjati o četiri četvorna metra prostora i 10 kubika zraka, koliko propisuju europski standardi, te u, primjerice, bjelovarskom zatvoru jedna kupaonica dolazi na 60 zatvorenika.
Rat bandi
A o američkom ili hrvatskom zatvorskom standardu zatvorenici u Venezueli mogu samo maštati. I sam glavni državni inspektor Humberto Prado nemoćno priznaje da u 80 posto kaznionica vladaju naoružani zatvorenici, što nije čudo s obzirom na to da na 150 kriminalaca dolazi jedan čuvar.
U petom krugu pakla, kako nazivaju zatvor Sabaneta kapaciteta 700 osoba, natiskano ih je 3700, a nižerangirani, sitni kriminalci moraju plaćati kriminalcima - čuvarima pravo na mjesto za spavanje. U vječnom ratu među suparničkim bandama ne zna se broj žrtava, ali tijekom povremenih racija inspektori redovito pronalaze raskomadane ljudske ostatke, oružje, bombe, čak i ugrožene životinjske vrste.
'Bangkok Hilton' bez WC-a
I u 'Bangkok Hiltonu' (zatvor Bang Kwang) na Tajlandu, građenim za 3500 ljudi, natrpano je 8000 osuđenika s kaznom višom od 25 godina, od kojih desetak posto čeka na izvršenje smrtne kazne bez tekuće vode i sanitarija, uz jedan obrok dnevno i budno oko blue boysa, zatvorskih špicla koje straža vrbuje među zatvorenicima da cinkaju ostale.
Strašni ruski zatvori
Čak i takva mjesta podnošljivija su od 'ruskog Alcatraza', kaznionice na riječnom otoku Petak, u kojoj kaznu služe najopasniji kriminalci majčice Rusije. Kažnjenike ondje ne siluju, ne premlaćuju i ne ucjenjuju, ali samo zato što su 22 i pol sata dnevno izolirani u ćelijama za dva zatvorenika. Takva izolacija, kažu stručnjaci, nakon nekog vremena psihički rastroji najgore kriminalce, od kojih polovina zbog hladnoće i nehigijene ionako oboli od tuberkuloze. Sličan je i ruski Crni delfin, u kojem dvojica cimera dijele 4,6 četvornih metara veliku ćeliju, u kojoj se noću spava isključivo pod jakim reflektorom. Kažu da je nakon nekoliko godina Crnog delfina jedini izlaz - groblje.
U Europi inače najviše zatvaraju u Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj, a najmanje u Nizozemskoj. U potonjoj državi nema privatnih zatvora, a zahvaljujući labavijem zakonu o drogama, fokusiranju na rehabilitaciji i elektroničkom sustavu praćenja uznika, njihovi su zatvori u krizi jer nemaju dovoljno zatvorenika. Od 2006., kada ih je bilo nešto više od 20.000, deset godina kasnije broj im je prepolovljen, pa je 2013. vrata zatvorilo 19 kaznenih ustanova, a 2016. i čuveni amsterdamski Bijlmerbajes, u međuvremenu pretvoren u kreativni centar Lola Lik s uredima za startupove, školom stranih jezika i kafićem. Nekoliko praznih zatvora, uključujući De Koepel u Haarlemu, nedaleko od Amsterdama, pretvoreno je u privremeni smještaj za tražitelje azila. Nizozemcima se pridružila i Slovenija – vojni zatvor iz vremena bivše Jugoslavije preuređen je u omladinski hostel.
No dio praznog zatvorskog prostora Nizozemci rentiraju, uglavnom Norvežanima i Belgijancima, a i Britanci razmišljaju o tome da dio svojih uznika raspuštenih u pretrpanim privatnim zatvorima pokore u nekoj napuštenoj zatvoreničkoj nizozemskoj oazi.
Kaznena statistika
Polovina svih zatvorenika u svijetu sjedi u zatvorima SAD-a, Kine i Rusije. U SAD-u na 100.000 stanovnika dolazi 724 uznika, u Rusiji 581, u Engleskoj i Walesu 145, u Nizozemskoj 59, u Hrvatskoj 79,9... Iako prenapučenost muči 15 europskih država, najviše Makedoniju, Španjolsku, Mađarsku i Belgiju, prema godišnjoj kaznenoj statistici (SPACE) Vijeća Europe, značajan pad zatvoreničke populacije zabilježen je u osam zemalja, među kojima i u Hrvatskoj.